Duško Ljuština

14.12.2006. Print | Pošalji link

Duško Ljuština član zagrebačkog Gradskog poglavarstva zadužen za područje obrazovanja, kulture i športa, ali i dugogodišnji je ravnatelj Kazališta Kerempuh, te danas najveći kulturni menadžer u Hrvatskoj, s najvećim proračunom i najvećim mogućnostima.

Koliko od toga profitira zagrebačka, a koliko hrvatska kultura, koliko su njih dvije povezane i kako će zagrebačka kultura disati kad jednom, što je čini se, plan sadašnje gradske uprave, bude objedinjena u svojevrsni kulturni holding, neka su od pitanja koja smo mu postavili.

Ovih je dana, čini se, glavna tema kulturnih rubrika osnivanje takozvanog kulturnog holdinga u Zagrebu. O čemu je riječ?

Na to se ne može kratko odgovoriti, postoji nažalost mnogo napisa, ali oni donose prije dezinformacije nego informacije. Kada se kaže ili napiše da se osniva zagrebački kulturni holding, onda se radi preslika holdinga koji je napravljen od gradskih javnih trgovačkih društava. U tom smislu, ovdje nije riječ o takvom holdingu, ako se uopće naša ideja može zvati holdingom. Ali, ako već želimo zadržati taj naziv, onda treba reći da je ovo Gradsko poglavarstvo krenulo u reorganizaciju gradske uprave i velikim dijelom taj posao uspješno provelo. To uključuje reorganizaciju trgovačkih društava u gradu, ali i reorganizaciju kulturnih institucija u gradu. Sveukupno bi se, ovako za početak, moglo reći: naš je cilj ponuditi i naći, a jednim dijelom smo to već i napravili, takav materijalni i financijski kulturni okvir koji će osigurati najkvalitetnije uvjete da Zagreb postane istinski europski grad kulture i jednom zauvijek to i ostane. Navodi da se želi kontrolirati ovo ili ono, ili da se na brzinu nešto spaja, to su sve dezinformacije i nadam se da ćemo tijekom ovog razgovora to i pojasniti.

Tema je potaknuta inicijativom za ujedinjenjem knjižnica koje djeluju na području Zagreba, pa se nastavilo pričati i o centrima za kulturu...

U smislu reorganizacije gradske uprave spojili smo u jedan ured područja kulture, obrazovanja i športa. Sad smo krenuli i u projekt ujedinjenja gradskih knjižnica budući da postoje ukupno četiri knjižnice izvan sustava Knjižnica grada Zagreba. U preko 95% europskih gradova model koji smo mi sad primijenili već dugo i uspješno funkcionira. U Knjižnicama grada Zagreba je preko 85% knjižnog fonda, ali i prostora i lokacija zagrebačkih knjižnica, a one izvan sustava su na primjer Knjižnice Bogdana Ogrizovića, Marina Držića i Vladimira Nazora. Nema nikakvog razloga da knjižnice koje pokrivaju 15% fonda i prostora ostanu izvan sustava. Osnovni cilj je da građanin Zagreba s jednom iskaznicom podiže knjige u bilo kojoj knjižnici u gradu i tako bude umrežen u sve njih, ali i da se na jednom mjestu donosi i usklađuje odluka o nabavi knjiga, te da se na jednom mjestu obrađuje i čuva knjižni fond. Ne mogu građani imati pet iskaznica za knjižnice zato što je naš prvenstveni cilj da imamo pet direktora, to je nemoguće! Ali, kad se nešto mijenja ili kad se uvodi nešto novo, mi se svi teško privikavamo na 21. tehnološko stoljeće, i mnogi ljudi koji se s time susreću u svojim zrelim godinama reagiraju na to teže nego djeca u osnovnoj školi.

Dugo smo pripremali ovaj projekt, on je ozbiljno napravljen i počinje funkcionirati od 1. siječnja sljedeće godine. Naravno, u hodu će se još mnoge stvari popravljati, ali ozbiljno i studiozno, a ne na brzinu, pritom vodeći računa o osnovnom cilju a to je interes građana grada Zagreba, odnosno onih ljudi koji izdvajaju svoja sredstva da bi mogli čitati i posuđivati knjigu. Moramo ovdje upozoriti na nekoliko stvari koje će se spominjati u vezi sa svim ostalim institucijama. Čuo sam na Gradskoj skupštini kako smo ujedinili Knjižnicu Bogdana Ogrizovića da bismo kontrolirali njezina financijska sredstva i prostor. Ali, mi to već kontroliramo, jer je ta knjižnica također u vlasništvu Grada, pa ukoliko nekome padne na pamet sumanuta ideja da nešto radi s tim prostorom, nema nikakve formalno-pravne zapreke da to ne učini i danas. Prema tome, osobno ocjenjujem da je riječ o odličnom projektu i da od Nove godine to tako funkcionira, s tim da će se pri reorganizaciji voditi računa o kolektivnom ugovoru, jer prema analizama nitko neće izgubiti posao, samo što knjižnice neće više imati pet ravnatelja nego jednog.

Centre za kulturu je u ovoj ukupnoj kulturnoj politici nemoguće kratko obraditi zato što je tu napravljeno toliko pogrešaka koje se ne mogu brzo popraviti, a riječ je o institucijama od vitalne važnosti za kulturni život jedne metropole. Centre za kulturu je izmislio francuski ministar kulture Malraux, njihovo funkcioniranje doradio njegov nasljednik Lang, i sva su iskustva centara za kulturu zapravo iz Francuske. Nažalost, devedesetih se godina kod nas smatralo da je to neka socijalistička izmišljotina, i onda su šutnuti u stranu i nikada se njima nakon toga nije ozbiljno bavilo. Od tada se tek sad ponovno radi projekt, rok mu je do kraja ožujka, koji će centre za kulturu staviti ponovno u funkciju građana. Oni će se baviti lokalnom zajednicom, pa će se na primjer Centar za kulturu Susedgrad baviti isključivo kulturnim potrebama stanovništva Susedgrada, s tim da će lokalna vlast gradske četvrti participirati u odlučivanju u tom centru. Dakle, gledajući vertikalu, riječ je o decentralizaciji, a ne o centralizaciji. Naravno, u toj transformaciji će se ipak voditi računa da oni centri koji su se specijalizirali za pojedinu djelatnost, kao na primjer Centar za kulturu Trešnjevka za amatersku glazbu, a Peščenica za amatersko kazalište, te svoje izvrnosti i zadrže.

Pored toga, ti će centri za kulturu na lokalnoj zajednici, dakle među građanima, svake godine morati provesti natječaj o tome što oni žele i čime se žele baviti, i tako će usmjeravati njihov rad. Funkcija centara za kulturu uključuje i animaciju publike za posjetu Hrvatskom narodnom kazalištu, Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski ili Galeriji Klovićevi dvori, što znači da će oni obavljati kulturnu zadaću i raditi ozbiljna istraživanja čiji će rezultati tada biti snimke kulturnih potreba građana. Ali ako postoje dvije institucije takvog tipa na istom području, onda će se one spojiti u jednu, pa tako nema nikakvog razloga da se, na primjer, Centar Ribnjak i Kulturno-informativni centar u Preradovićevoj ne spoje i zajednički obavljaju svoj posao. Centri za kulturu će preuzeti i druge funkcije: na primjer, Centar za kulturu Trešnjevka preuzet će brigu o šest ili sedam dvorana u kojima se odvijaju kulturni sadržaji u toj četvrti, programski ih puniti i organizirati. Također će i udruge građana i civilno društvo u kulturnom smislu na tom području biti vezano za njih. Pa tako kulturno-umjetnička društva koja se nalaze na području Maksimira neće biti izgubljena u vremenu i prostoru te isključivo ovisiti o tome jesu li u Uredu za obrazovanje, kulturu i šport nekoga sreli ili ga nisu sreli, nego će Centar za kulturu Maksimir imati zadaću da pokriva ukupni kulturno-umjetnički amaterizam na svom području. Projekt centara za kulturu bit će završen do kraja ožujka i sasvim sam siguran da će dati velike rezultate zato što kod nas praktički nema niti statističkih pokazatelja niti istraživanja o kulturnim potrebama građana, a funkcija tih centara će upravo biti i to.

Koliko se isplatilo povezivanje različitih gradskih ureda u jedan Ured za kulturu, obrazovanje i sport? Postoje li uštede u administraciji i dokazi o boljoj funkcionalnosti sadašnjeg modela?

Svaki početak je težak, ali svaki početak je i velika škola i nosi revolucionarne promjene. Osobno sam čuo jako puno prigovora na ovo spajanje, kao i neka druga, ali moram reći da bi naša reorganizacija bila još, recimo to tako, oštrija, i išla bi puno dublje da nisu postojale neke zakonske zapreke budući su neki od gradskih ureda subordinirani državnoj vlasti, kao na primjer Zavod za zaštitu spomenika, pa se nisu mogle uklapati u veće cjeline. Poboljšanja se zasad još ne može precizno izraziti u novcima, ali ako se samo letimično pogleda najamnine i zakupnine u Uredu za kulturu, obrazovanje i šport, tu su uštede već oko 7 ili 8 milijuna kuna jer nema više prefakturiranja između institucija koje pripadaju tome uredu. Mi smo često duplo plaćali iz proračuna iste stvari: na primjer, plaćali smo kazalištu sve troškove a ono bi iznajmilo dvoranu školi za neku proslavu, pa je škola istim gradskim novcem morala to još jednom platiti, ili smo prodali neku predstavu u nekoj gimnastičkoj dvorani, pa se opet to dvaput plaćalo. Plodovi tog ukupnog posla moći će se mjeriti tek za tri ili četiri godine, jer će onda ukupni, strateški gradski programi ići od predškolskog odgoja do ozbiljne kulturne konzumacije.

Spomenut ću sitni primjer, koji Ured za kulturu nekad nije mogao raditi jer nije imao vezu s Uredom za obrazovanje. Naime, najozbiljnija svjetska istraživanja pokazala su da Mozartova glazba utječe na koncentraciju i lakše učenje te da je zato poglavito primjerena mlađem uzrastu. Kontinuirane programe takvog tipa sada možemo realizirati u kontinuitetu od vrtića do fakulteta i, kada tako postavimo stvari, plodove će ova zemlja ubirati tek za desetak godina jer tada neće biti navale na narodnjačke klubove i cajke nego ćemo postati ozbiljan grad kulture sa svim izvrsnostima koje u sebi taj naslov nosi. Kad smo već kod narodnjačkih klubova, često se čuju zahtjevi za njihovom zabranom, ali mislim da takve klubove ne treba zabraniti jer svaka zabrana samo povećava interes za onim što je zabranjeno. Ali, jednog dana, ako sve bude kako planiramo i krenu zamišljeni programi u školama i kulturnim institucijama, neće trebati ništa zabranjivati jer će sve što ne valja samo otpasti. Put do toga da Zagreb bude jedan od možda i glavnih nositelja kulture u ovom dijelu Europe nije ni lagan ni brz, ali ako se stvari dobro postave, rezultati će se moći osjetiti već za nekoliko godina.

Povodom ovogodišnjih Dana satire, čiji ste ravnatelj budući da iz njih stoji Kazalište Kerempuh, najavili ste kako je plan gradske uprave - vezati zagrebačke festivale uz ustanove. Iako je to financijski i organizacijski logično, mogao bi se pojaviti problem s programom, ali i činjenicom da tako, riječima onih kazalištaraca koji su se bunili protiv novog Zakona o kazalištima, grad uspostavlja i političku kontrolu nad selekcijom festivala. Postoje li mehanizmi protiv takve političke kontrole?

Na takva se pitanja može odgovoriti samo primjerima. Ja sam već dugo ravnatelj kazališta i, molim vas, navedite mi jednog izbornika Dana satire kome se bilo kada i bilo tko miješao u njegov izbor, s tim da u pravilniku Dana satire piše da ravnatelj kazališta ima pravo pozvati jednu predstavu. Politizacija, ako je tako nazovemo, bi se, čak i da je ima, tako svela na jednu predstavu od njih dvadeset i pet.

Budućnost Zagreba kao grada kulture, za što već postoje temelji i ne treba dugo vremena da mi tu razinu jako podignemo jer imamo strateški plan i određenje, ovisi i o teme da kulturu depolitiziramo. Tako je jedna od osnovnih strateških odrednica razvoja kulture i kulturne politike u Zagrebu upravo depolitizacija kulture. Postoji samo dobar glumac, slikar ili scenograf, ne lijevi, desni ili srednji, i zato nikakve politizacije nigdje neće biti i ne smije je biti. Prema tome, naš program glasi «festivali na institucije, a politika – napolje». Trenutno postoji jedan mali prijepor oko Festivala svjetskog kazališta, ali te su dvije priče apsolutno odvojene, iako su protagonisti bivši Ured za kulturu i današnja ravnateljica Zagrebačkog kazališta mladih. Program ZKM-a stvara ravnatelj, ili ravnateljica, i tim ljudi iz samog kazališta, bez ikakvog političkog utjecaja. Taj program dolazi u Ured na Vijeće za kazališnu djelatnost.

Iako smo prošli i vrijeme kad se politika u to miješala, sadašnji, SDP-ov stav je da se mi u program kuća i institucija nećemo miješati, bio ja na ovom mjestu ili ne. Tako će i Festival svjetskog kazališta autonomno raditi svoj program, i ako su sada Dubravka Vrgoč i Ivica Buljan izbornici tog festivala, oni će ponuditi program Vijeću, Vijeće će odlučiti koliko je taj program zanimljiv, ali politika u tome neće sudjelovati. Politika će sudjelovati samo onda kada se, da bi se organiziralo u Zagrebu nekoliko predstava, traži osnivanje nove institucija čiji hladni pogon košta par stotina tisuća kuna. Znam o čemu govorim, jer sam ravnatelj već dvadeset i četiri godine, ali radim festival koji je osnovan i prije mene, i jako bih volio da netko izađe s protuargumentima u tom smislu.

Ima naravno, i drukčijih primjera gdje neke festivale ne treba spajati ako ih se nema s čime spojiti, ali sam sasvim siguran da bi, na primjer, Ljetne igre i Kazalište Marina Držića u Dubrovniku trebali biti u puno tješnjoj vezi. Drugi primjer: Festival svjetskog kazališta je zakupljivao dvoranu ZKM-a i tehniku, koja ponekad i nije htjela nešto prekovremeno raditi, i to je stalno proizvodilo probleme. S druge strane, Eurokaz samostalno odlično funkcionira, jer je ukupni njegov aparat praktički jedan čovjek, a mi moramo napraviti podlogu da sva zagrebačka kazališta i njihova tehnika što jeftinije ili besplatno odrade uslugu Eurokazu. Kad bi se našao prostor da se Eurokaz može po nekom svom programskom određenju nasloniti na neku kulturnu instituciju, ja bih bio i za to rješenje, ali kako sada stvari stoje, Eurokaz će vjerojatno jedini ostati izvan spajanja. Nažalost, mi nismo dali Eurokazu tehničku logistiku kakvu on zaslužuje i to ćemo sljedeće godine napraviti.

Sve ostale treba vezati, kao na primjer Tjedan suvremenog plesa uz budući Zagrebački plesni centar koji se velikim dijelom i radi zbog njega. Tada ćemo izbjeći i takvu anomaliju da naš Međunarodni centar za usluge u kulturi u Centru za kulturu Novi Zagreb organizira međunarodni lutkarski festival PIF, a imamo izvrsno i novo Zagrebačko kazalište lutaka.

Način političkog odlučivanja o umjetničkim stvarima lijepo se vidio na primjeru Zagrebačke filharmonije. Iako je sve formalno-pravno čisto, gradonačelnik je ipak javno rekao zanimljivu rečenicu - «Dok sam ja gradonačelnik nitko neće tjerati Šuteja iz Zagreba!». Nije li to neka vrsta pritiska?

To nije politički slučaj, niti je to pritisak. Moramo se vratiti na početak: kad je riječ o programu Filharmonije, njega donose umjetnici. Mi smo u Filharmoniji imali umjetničkog šefa dirigenta i ravnatelja, ali oni nisu uspjeli naći zajednički jezik. Filharmonija je institucija koja ovaj grad i njegove porezne obveznike košta 30 milijuna kuna, i šefa dirigenta imenuje Skupština grada, a tada se htjelo jednostranim potezom ravnatelja, s apsolutnim neposluhom prema vlasniku i financijeru, maknuti šefa dirigenta. Ja osobno također ne bih htio pripadati vremenu u kojem je iz Zagreba potjeran bilo koji umjetnik a posebno ne vrhunski umjetnik i dirigent kakav je Vjekoslav Šutej.

Nažalost, druga strana nije pokazala razumijevanje za razgovor i stvar je završila tako kako je završila. No, ovdje treba ponoviti još jednu činjenicu, jer se ta priča sama ispolitizirala: nije tada ravnatelj Filharmonije smijenjen zato što je htio potjerati Šuteja, nego mu je istekao mandat i izabran je novi ravnatelj. To treba shvatiti, jer se ista priča vrti oko kazališta Gavella i ZKM-a. Otkad SDP pokriva zagrebački Ured za obrazovanje, kulturu i šport, nijedan ravnatelj nije smijenjen. Jednostavno, istekne nekome mandat i onda dođe novi, pa nije nitko predodređen da bude ravnatelj zauvijek.

Vi ste ujedno i čovjek u sadašnjoj gradskoj upravi zadužen za spektakle - od dočeka Nove godine, preko Rolling Stonesa i Snježne kraljice do Zubina Mehte. Koliko su takvi spektakli u službi građana, a koliko u službi promocije gradske vlasti, točnije njezinog čelnog čovjeka?

Ti su svi spektakli, ako ih tako možemo nazvati, u funkciji građana grada Zagreba. Sociološki promatrano, oni su vjerojatno u funkciji i službene gradske vlasti, ali na način koji se iščitava tek nakon tri, četiri godine. U ovom gradu su u posljednje vrijeme bile Bečka filharmonija, Bečka državna opera i Izraelska filharmonija, održano je nekoliko svjetskih glazbenih festivala, upravo je završen i komorni festival ozbiljne glazbe u Glazbenom zavodu s briljantnim kritikama, i Zagreb je u velikoj mjeri ozbiljan glazbeni centar. Naravno da će jednog dana, kad se bude pisala povijest, i kad netko analizira ovu glazbenu sezonu, netko spomenuti da se to dogodilo kada je gradonačelnik bio Milan Bandić.

U jednom svjetskom ozbiljnom gradu je mondeno da se Nova godina dočekuje na trgovima, pa je tako i u Zagrebu. Mislim da je primjereno da građanima novu godinu na Trgu čestita gradonačelnik, kao što je normalno da građanima države u ponoć na televiziji čestita predsjednik države. Kad je u pitanju gradonačelnik, onda čak i ove protokolarne stvari postaju upitne, a znam i razlog: on je prebrz, preveliki su rezultati i nažalost je mnogima počeo smetati. Sreća je da građanima ne smeta, a za ostalo ćemo lako.

Koliko će na realizaciju kapitalnih zagrebačkih kulturnih projekata koji se planiraju u suradnji s državom utjecati Vladina odluka o promjeni porezne politike? Čini se da su, na primjer, zgrade Muzičke akademije i Muzeja suvremene umjetnosti, od zajedničkih projekata postale materijalom za međusobno ucjenjivanje Grada i Države?

Iz Grada nema nikakvog ucjenjivanja nikoga, a najmanje države i to naše države. Grad Zagreb od nijednog svog kapitalnog projekta neće odustati, pa tako Muzej suvremene umjetnosti neće biti predmet bilo kakve rasprave, bila država s nama ili ne. Riječ je o gradskoj instituciji u vlasništvu Grada i mi ćemo završiti taj projekt, a ja se nadam da će to ipak biti u suradnji s državom. Od nekih ćemo projekata morati odustati, ali o njima ćemo odlučiti zajedno s građanima jer ćemo ih o tome pitati. S druge strane, Muzička akademija je projekt koji bi isključivo trebala financirati država jer je ona visokoškolska ustanova, međutim, odluke o tome hoćemo li ili nećemo dalje ostati u tom projektu u Gradu još nema, jer smo morali mijenjati gradski proračun pa ćemo za nekoliko dana, nakon sjednice Skupštine grada, znati više.

Ovdje treba reći da smo mi prijedlog proračuna dali u zadnjem roku, 15. studenog 2006., ali toga dana je donesena odluka o donošenju zakona kojim se Zagrebu oduzima gotovo 800 milijuna kuna. Ta odluka je mogla biti civilizacijska, kulturna i prihvatljiva, ona se mogla donijeti tako da se primjenjuje od sljedeće, 2008. godine, ali nažalost nije bilo tako. Naravno da sadašnjoj gradskoj vlasti ne pada na pamet da bude protiv ravnomjernog razvoja Hrvatske, dapače, mi smo svim svojim dosadašnjim postupcima pokazali da smo izuzetno osjetljivi na teme kao što su Vukovar, Knin i područja posebne državne skrbi, i bili smo u samom gradu od oporbe često napadani zbog toga. Dakle, iako je ova odluka donesena preko noći, Zagreb neće odustati od svojih kapitalnih projekata i nijedno stečeno pravo neće biti dovedeno u pitanje, od osobnih dohodaka do socijalnih programa i tako dalje.

Odnos institucionalne i izvaninstitucionalne kulture postaje sve veći problem u Zagrebu, ali i ne samo u njemu. Koliko sadašnje stanje može zadovoljiti sve brojniju i značajniju izvaninstitucionalnu scenu koja živi na mrvicama s institucionalnog stola?

U 2006. programi javnih ustanova u kulturi grada Zagreba iznosili su 52 milijuna kuna, u tome su 38 institucija, među njima 14 centara za kulturu, od čjih je programa polovica na neki način izvaninstitucionalnog sadržaja. S druge strane, 79 milijuna kuna je izdvojeno za izvaninstitucionalnu kulturu. Ako su to mrvice, onda sam ja Maksim Mrvica, iako nemam baš nekog sluha. Tih 79 milijuna se medijskom galamom, a naši mediji jako vole galamu, dovodi u pitanje. Tako nekoliko ljudi galami, a ne žele podastrijeti što su tražili, što su dobili i koja su nakon toga izvješća.

Ured za obrazovanje, kulturu i šport ima Vijeće za urbanu kulturu i kulturu mladih, to Vijeće je izrazito kvalitetno složeno i gleda svaki pristigli zahtjev. No, kad se podvuče crta, na kraju smo ipak skoro 30 milijuna izdvojili u korist izvaninstitucionalnog programa, a pored toga je strateški kulturni plan ove vlasti još povećati sredstva za takve projekte. Razlog je u tome što će se neke naše ustanove, koje nažalost imaju neke još uvijek austro-ugarske okvire, morati transformirati, shvatiti sadašnji trenutak i raditi istraživanja o tome što publika želi i na koji način to želi. Naime, ukupni izvaninstitucionalni pogon pretežno pripada mladim ljudima, ali oni su i najveći konzumenti, pa su ti programi svi puni, i naš je zadatak pomoći te projekte i osigurati im tehničke uvjete. Tako da se nove zagrebačke institucije neće vraćati natrag u 19. stoljeće, nego će odmah početi funkcionirati kao da su u 22. stoljeću. Konkretno to znači ovo: Plesnom centru ćemo pokriti režijske troškove i zaposliti troje ljudi koji će omogućiti da taj pogon funkcionira, a sve ostalo će biti izvaninstitucionalna priča. Isto će biti i s Histrionskim domom, gdje neće biti samo Histrioni nego sve izvaninstitucionalne trupe. Pokrivat ćemo hladni pogon, a umjetnost će se generacijski smjenjivati, dolazit će uvijek talentiraniji, mlađi, bolji, brži.

I sadašnje profesionalne institucije, koje su dosta zacementirane, a poprilično koštaju, morat će doživjeti transformaciju kako bi išle u korak s vremenom u estetskom i umjetničkom smislu, ali i s interesom građanstva. No, ako se počnemo ozbiljno baviti kulturnim projektima od vrtića do fakulteta, onda nećemo imati problem da će nam publika ikada poželjeti nešto što mi mislimo da eventualno ne bi trebalo postojati.

Bliži se kraj godine – što je s najavom da će čelnici ustanova u kulturi s minusom u poslovanju morati prepustiti svoje funkcije financijski pažljivijim kadrovima? Postoji li već takva lista za odstrel?

Vi ćete mene natjerati da se umjesto kulture bavim politikom. Osobno čak i nisam, iako sam položio lovački ispit, nikad bio u lovu ili uzeo oružje, i nešto kao odstrel apsolutno ne pripada mojem načinu razmišljanja. Nitko nigdje nije odstrijeljen i neće nikoga ni trebati tjerati. Nijedna od 38 institucija neće završiti godinu u gubitku jer je sve vrlo precizno rečeno još u srpnju 2005. Ali i s postojećim novcima se mogu raditi još bolje uštede i još bolji programi. Jedan od naših strateških ciljeva je da građani Zagreba moraju dobivati više u kulturnoj ponudi za novce koje za nju izdvajaju. Pitanje je kakav je rezultat ovog trenutka, jer sve se može bolje i sve se može kvalitetnije. Ukratko, uvjeren sam da ovu tekuću godinu nitko neće završiti u manjku, s time da treba napomenuti kako još nisu do kraja sanirani gubici Kazališta Komedija, Koncertne direkcije iz mandata bivšeg ravnatelja i Zagrebačke filharmonije. Najbliže je rješenju problema Filharmonija, jer je ostalo još 618.000 kuna što će biti pokriveno na početku 2007. godine.

Vodi se velika rasprava o Trgu i spomeniku Franji Tuđmanu. S druge strane, kako gradski SDP, pa onda i kulturna vlast grada, gleda na projekt «Tito – treći put» koji organizira Eurokaz i koji će otvoriti brojna pitanja u vezi maršala i njegove ostavštine – moralne, povijesne, političke i svake druge?

Znajući rad i Gordane Vnuk i Branka Brezovca, sasvim sigurno se radi o umjetničkom djelu, a ne o političkom ili povijesnom propitivanju bilo čije uloge. Kako je riječ o umjetničkom djelu, politika tu nema što tražiti. Mi se samo moramo naučiti da mi svi, pa i politika, imamo pravo reći je li nešto dobro ili nešto nije dobro, ali naravno ne i o tome odlučivati. Postoje kulturna vijeća, postoji i Vijeće za kazališnu djelatnost koje će analizirati cijeli projekt Eurokaza i prema njegovoj kvaliteti i dosezima, ali i tradiciji dužoj od dvadeset godina, odrediti financijska sredstva za realizaciju toga projekta u Zagrebu.

Telefonsko javljanje slušatelja: Pri telefonu Emina Višnić iz Saveza udruga Klubtura, jedna od onih na koje pretpostavljam da je gospodin Ljuština aludirao kad je govorio o galami. Riječ je, kako gospodin Ljuština jako dobro zna, o preko stotinu ljudi s neovisne ili izvaninstitucionalne scene. Najprije želim dati komentar povodom uloge Vijeća na koje se ovdje poziva. Važno je reći da Vijeća određuju koji bi programi po prilici mogli proći a koji ne, dok gradska administracija, dakle politika, određuje o količini sredstava. To je vrlo jasno i kao takvo postoji u proceduri. Druga stvar su brojke koje se iznose oko financiranja izvaninstitucionalne kulture i ustanova, gdje je važno reći da sve gradske statistike, ne samo za ove vlasti, institucionalno vide samo one ustanove koje su u gradskom vlasništvu, a sve ostale vide kao izvaninstitucionalne. Tako na primjer u izvaninstitucionalne ulazi i Akademija dramske umjetnosti.

Samo u zagrebačkoj kulturi u stalnom radnom odnosu je preko 2 000 ljudi, u ukupnoj ovoj priči sudjeluje preko 5.000 ljudi a Zagreb ima 800.000 stanovnika. Emina Višnić spominje samo njih stotinjak. Ja sam odgovarao na klasifikaciju kakva postoji i zna se, izvaninstitucionalna kultura je ona koja nije vezana na ravnatelja ili upravno vijeće koje postavlja Grad, i kojoj mi iz Grada ne možemo poslati upravni nadzor. Mi, ako nam se ne slaže izvješće bilo koje udruge koja se natječe na program, ili smatramo da nije dobro, moramo koristiti redovne građanske putove pa tražiti uvid u poslovanje, ali ne možemo narediti kontrolu financijske policije niti u izvaninstitucionalnu kulturnu scenu možemo slati svoj upravni nadzor jer za to nismo nadležni. A ti programi koštaju spomenutih 79 milijuna kuna.

Emina Višnić je htjela polemizirati s brojkama, ali one su uvijek iste i lako ih je provjeriti. Ja se slažem s nekim primjedbama s neovisne kulturne scene, ali naravno da se one ne mogu brzo rješavati jer je tu problem načina funkcioniranja. Volio bih da govorimo o onome čime sam i ja nezadovoljan: prostori za alternativnu kulturu su ispod europskog i zagrebačkog, i zapravo ispod bilo kakvog standarda i mi ćemo sasvim sigurno u narednih godinu dana otvoriti u Zagrebu barem tri ozbiljna prostora za takvu scenu. Naravno, ne računajući u to Zagrebački plesni centar, koji je također alternativa, ni Histrionski dom, nego računajući upravo na grupaciju koju zagovara Emina Višnić. Ali, očito ovdje ima neki drugi problem koji nije kulturološke prirode, jer da jest mi bismo se vrlo brzo dogovorili. Ovdje je očito problem politički, a bar dok sam ja na ovom mjestu, a takvu podršku imam od ostatka gradske uprave, mislim da politiku treba maknuti iz kulture jer tek tada ona može slobodno funkcionirati.

Igor Ružić

(Intervju je emitiran 14.12.2006. u emisiji "Kulturni intervju" Radija 101)

Pročitajte i ...
Stojsavljević u 'Puli', o gradu i ljudima
Vladimir Stojsavljević Vaki objavio roman 'Pula'
YES.ZGB - festival koji se obraća živima
Ivica Lovrić - ambiciozni novi pročelnik Ureda za kulturu
Novi pročelnik Ureda za kulturu obećava njegovanje kontinuiteta
Medika - mjesto događanja Clubture Foruma
Pripremite se za 'Clubture Forum'
Grad izigrao Nezavisnu kulturu?
Strpljen nije spašen ako je nezavisan i mlad
'Mutna' - flaširana voda s netaknutog vrela prevare

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici