Speed racer - Andy & Larry Wachowski

05.07.2008. Print | Pošalji link

Možda se činilo kako će ikonoklastičkoj braći Wachowski uspjeti preplivati ponor zvan 'dječji film', no to se, nažalost, nije dogodilo.

Istjerivanje politički korektnog koncepta koji najboljeg prijatelja nalazi upravo u ovom podžanru, prikladno je neočekivan nastavak vrućih lezbijskih početaka, ili krucijalnog SF-a 90-tih, nimalo upropaštenog s dva slabija nastavka. Nije naodmet dodati i da ovaj dvojac razbija stereotipe kad su u pitanju i rodni identiteti, pa će od braće postati braco i seka, što je samo još jedan prilog činjenici kako opus ovih autora valja pratiti, neovisno o području interesa. Igrani, dugometražni prepravak skoro pa kultnog japanskog crtića iz 60-tih o trkaču koji upada u raznolike dogodovštine, Larry i Andy sveli su na tanak i deriviran zaplet, htijući konceptu udahnuti malo i pozadinskog podteksta, u čemu su u «Matrixu» pokazali kako su ni više ni manje nego pravi majstori.

Ali valjda i majstori imaju loš dan, lijen, spor i neinspirativan, što jest ujedno i sažeti kvalitativni opis «Speed Racera». Primjetite tu nimalo suptilnu ironiju, odnosno, kako brzi i nabrijani koncept utrka, koji vizualno grca u frenetičnoj dinamici, naposljetku ostavlja iznimno trom dojam. Jedna od ključnih pogrešaka jest ničim opravdano trajanje od 2 i kusur sata, pa ono što starta kao zanimljivo i živahno, na kraju umori samo sebe i to ne pri kronološkom koncu nego već u prvih pola sata filma. Kao da nisu u pitanju autori «Matrixa», koji je demonstrirao kako se računalno-animacijske intervencije mogu fino uklopiti u radnju i ne stršati ispred poput lutke u izlogu, ovdje se pak dogodila sasvim suprotna stvar: krajnja artificijelnost kadra nije uspjela doseći svoju realnost, nego je jednostavno ostala zakopana u području CGI animacije i to tako da je u svakome kadru jasno kako netko s digitalnim alatima pretjeruje, samo zato jer to može. Možda je to zaigranost medijem, iako protiv te teze svakako ide činjenica da Wachowskijevima kompjuter nije stran, a možda je u pitanju papirnati scenarij, koji ne traži ni karaktere, kamoli i glumce, čije grimase i geste limitira na najmanji mogući broj varijacija.

Iako je inozemna kritika pokopala «Speed Racera» uz maštovite poklike i ne baš birane riječi poput «psihodeličnog proljeva», ima i odmetnutih duša koje u ovoj preteči anime žanra vide umjetnost koja ljubi samu sebe ili duboku kritiku korporacijskog sistema. Potonje se čini kao naknadno upisivanje nečega što ne postoji, jer tko god danas drži do sebe protiv je korporacija, dok larpurlartistički poriv, ukoliko ste dovoljno neskloni dječjem prangijanju po računalu, možete nazvati i masturbacijom, što «Speed Racer» također jest. Dobronamjernim umetanjem čega nema može se lako doći do sumanutih teza, no ostaje na kraju onaj čudan osjećaj kako nakon razvlačenja akcije na akciju samu, ili plastičnosti kadra na plastiku samu, dolazimo do kontra efekta kojeg su neki davni autori poznavali, iako su radili filmove koje ne biste gledali. Već spominjana usporedba novih Wachowskijevih i Walta Disneyja je poražavajuća stvar, jer ovo troje pri zdravoj pameti ne bi trebali naseljavati istu rečenicu, kao ni onu sljedeću u kojoj usporedba hvali onoga tko je patentirao animiranu ljigu. Naime, čak je i Disney znao kad je previše šećera na torti, odnosno imao je običaj ograničavati trajanje svojih naslova jer je znao kako manično rastrčani junaci, ma kako god slatki bili, vrlo brzo prijeđu iz umiljatosti u dosadnu napast. Matrix-braća malo su se pogubila i zaboravila, pa njihov «psihodelični proljev» ili «onanija» ukoliko ste pristojniji, odlaže svršetak na onaj najlošiji i najzamorniji hollywoodski način. Šaren i brz, a opet, monoton i tanak, «Speed Racer» možda neku bolju budućnost doživi na DVD policama, gdje se neprimjetno može utopiti uz kompletne sezone «Yu-Gi-Oh!» serijala. Gdje će se pak nakon ovoga utopiti braco i seka Wachowski, ostaje vidjeti.

Željko Luketić

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici