Zrno utjehe - Marc Forster

15.11.2008. Print | Pošalji link

Sukladno trendu u kojem stripovski i ini šund, ovdje u nimalo pejorativnom smislu, postaje ozbiljan, i kraljičin agent 007 još je više stvaran lik, sa svim dodacima koji uz to dolaze.

Prošla su vremena kada je James Bond bio parada kiča i špancir dokone mooreovske gospode koja su pijuckala martini i tek usput sredila kakvog zlikovca. Daniel Craig, posljednji od loze špijuna koji imaju dozvolu za ubojstvo, novim se nastavkom nazvanim “Zrno utjehe” više ne dokazuje, nego etablira u uvjerljivog Bonda kakav je dugo nedostajao. Link prema prošlosti išao bi direktno do Seana Conneryja, face koja je definirala serijal kao spoj avanture, trilera i pripadajućeg ženskarenja, samo što je Craig iz svega izuzeo lagodno hvatanje suknji i kao prioritet stavio jurnjavu i makljažu. Gledajući posljednji nastavak, ali i prijašnji “Casino Royale”, tek naknadno postaje jasno kakav je promašaj bio primjerice Pierce Brosnan, bonvivan koji se čak i pjevajući ABBA-u uspio propisno osramotiti. Novi Bond, uvažavajući žanr camp mjuzikla, teško da bi pristao na takvo poniženje.

Tko je Bond i tko će ga glumiti, za ovu je franšizu oduvijek bilo presudno pitanje. Potvrđuje se to i sada, jer koliko god novi izdanak “Quantum Of Solace” bio neloš, jasno je po njegovom završetku kako je baš jedina osoba koja ga drži na okupu upravo Daniel Craig. Ovakav tip bezumne akcijske zabave, koja započinje smrskavanjem najnovije motorne pile, a nastavlja se pravilno raspoređenom pucačinom, tučama i eksplozijama, bio bi teško podnošljiv da nema karaktera koji se u postavljenu okolinu dobro uklapa. Roger Moore možda bi ipak previše zaprljao odijelo i bolje bi se snašao na bogataškom domjenku, dok Craig, iako ne zazire od putnog pića i martini mu nije stran, većinu trajanja filma provodi zgužvan i izubijan. Standardno isto, kako je i običaj u serijalu, Bond opet pokušava zauzdati zlikovca svjetskih apetita, s valutom koja ovaj puta nije ni nafta, ni zlato, nego ekološki realno, voda. Uvijek mrkle face i radne učinkovitosti ne engleskog nego ruskog agenta, Craig se u zadacima snalazi odlično, izdižući ih iznad derivativnog klišeja kakvi Bondovi sižeji i u najboljim nastavcima jesu. Ništa od prepoznatljivih znakova nije izostavljeno, to je još uvijek 007, samo je broj dovitljivih upadica i defloriranih ljepotica umanjen. Craig u “Zrnu utjehe” propisno zajaši tek jednu damu i nema običaj šetati polugol kao rutavi tata Connery, zbog jedinog i vidljivog razloga – naprosto je previše zauzet.

A kako i ne bi bio kada “Zrno utjehe”, koje se nastavlja linearno na “Casino Royale”, grupira podzaplete i digresije kao da se radi baš o zadnjem nastavku. Već negdje na sredini podradnje postaju previše nepregledne da bi se na njih uopće i osvrtalo, a dojam je kako i sam Bond, poput prave korporativne radilice, ne razumije što radi, iako raditi mora. Suprotstavljeni negativac Mathieu Amalric nema ni mrvicu karizme, pri čemu je učinjena poprilična greška jer junaci bez dobrog antijunaka gube na atraktivnosti, ali opet, Craig se sasvim korektno izvlači. Osim boljih scenarista, kojima bi valjalo objasniti da više nije uvijek i bolje, što očito ne razumiju, Bond bi se trebao izmaknuti od toga da akciju ispucava od samog početka, i tako se donekle sačuva za kraj, pa bi se film izdigao iznad puke međuigre dva nastavka. “Zrno utjehe” tako se čini kao post festum prethodnog “Casina”, odnosno priprema za budući nastavak, gdje dinamike ima ali je vrlo slabo strukturirana i još slabije režirana. Iako se na setovima nije štedjelo, što se vidi, zahvaljujući neurotičnoj redateljskoj ruci Marca Forstera akcija je nepregledna i kaotična, montirana poput kratkih stroboskopskih udara i fleševa nakon kojih često nije moguće razabrati tko tu koga, kako i zašto. Iz svega živu glavu ali i film na leđima izvlači Daniel Craig, Bond koji nije mračan kao osvježeni Batman, ali je dovoljno jak da jednog dana svojim šefovima kaže kako je sasvim glupavo da stalno gube laptope nakrcane gomilom tajnih podataka. Zbog toga se valjda i zovu British Intelligence, a ne recimo, German Intelligence. Što bi tek hrvatska tajna služba pogubila, zastrašujuće je i pomisliti.

Željko Luketić

Pročitajte i ...
Crveni obraz Bandićeve 'crvene' kampanje
The International - Tom Tykwer

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici