Dan kad je zemlja stala - Scott Derrickson

13.12.2008. Print | Pošalji link

Eto nas opet, na istom mjestu. Reciklaža, ovaj put i doslovna, se nastavlja.

Ako se sami ne poubijamo, učinit će to netko drugi. Nekoć davno bila je to ovisnost o nuklearnom naoružavanju i vojni programi koji su jamčili da je neprijatelja moguće sravniti sa zemljom baš onog trenutka kad on to učini i nama. Dosta godina kasnije, ekološki smo osvješteniji, pa se brinemo o globalnom zagrijavanju. Umjesto da na sveprisutnom Facebooku uzgojimo drvce i pošaljemo ga prijateljima na brigu i zalijevanje, odlučili smo dograbiti stari filmski klasik, povampiriti ga friškim efektima, zaglupiti i tako moderno provarenog ponovo ponuditi masama. Ništa plemenito iza ovoga se ne krije, osim trajne želje da se na nečemu originalnom što je nastalo davno, opet prikupi hrpa novca. Klaatu, da je zbilja rađen i mišljen za novo vrijeme, ne bi po drugi put dolazio na Zemlju da nas pouči štovati prirodu, nego bi sletio u Hollywood, direktno u ured glavnog Foxovog diše i tamo bi sveudilj raspalio po Holivuđanima. Da ih nauči kako klasike valja ostaviti na miru i ako već žele novu pucačinu s bijesnim vanzemaljcima, neka je izvole smisliti sami.

Lijepo je to rekao Keanu Reeves, “nije problem u tehnologiji, problem je u vama”. Duboka i široko prispodobiva misao, nažalost, nije korištena za novu verziju filma “The Day The Earth Stood Still”. Izvornik Roberta Wisea odjekivao je 1951. godine drukčije, jer tada je misliti različito značilo biti komunist, a komunisti su bili zlo. Danas ne postoji univerzalna ideja neprijatelja i ne postoji taj naivni odmak, odnosno hipijevska misao da ljudska vrsta još ima vremena popraviti se, pa došao im to na bolan način pokazati i čovjekoliki svemirac i njegov metalni Sokol Security robot. Već je primijećeno kako nova verzija ima ozbiljnih problema s raspodjelom uloga: Keanu Reeves trebao je biti Gort, brutalni robot bez izraza lica, a ne istraživač Klaatu, koji se donekle mora uklopiti u ljudsku vrstu kako bi shvatio njihovo ponašanje. Zamjena, nadajmo se slučajna, samo detaljnije potvrđuje kako je Reevesov glumački raspon upravo jedno zureće lice, za koje gledatelj mora sam upisati što zapravo znači, jer škrti Keanu to nikad neće učiniti. Teško je uopće nešto priložiti u obranu ovog novog hibrida kojeg potpisuje Scott Derrickson, redatelj koji nikada neće shvatiti kako Robert Wise svojedobno nije snimio najbolji SF, ali kako je ostavljao dovoljno slobodnog prostora da on to godinama postane. Činjenica da ovo nije prerada korak po korak, nego reinterpretacija, još mu je više otežala posao, jer nešto vidjeti iz drugog ili trećeg kuta znači i nešto novo dopisati, što se ovdje nije dogodilo. Sastavnica kao da je posuđena iz najdosadnijih filmova katastrofe 90-tih, kada je “Dan nezavisnosti” potaknuo trend razmahivanja eksplozijama i spektakularnim scenama uništenja. Kako je Klaatu u svojoj misiji izbjegao poučiti filmaše, izgleda da se stare navike teško mijenjaju, pa je i dalje imperativ holivudskog spektakla da bude vulgarno spektakularan. Da je međutim tko brojao scene originala, znao bi da je to upravo najmanji postotak scena, jer je isti nastao iz tradicije inteligentnog žanrovskog postupanja, poput “Zvjezdanih staza” ili “Zone sumraka”.

Ovdje se trčkara po šumi, Klaatu biva gostom vojnog “Trenutka istine”, Jennifer Connely i dalje dokazuje da je pod nekim čudnim eliksirom mladosti, djeca su iritantna i nepodnošljiva, a Keanu sve želi dignuti u zrak jer mu ne daju razgovarati s političkim glavama. 2008. godine, naravno, nije mu palo na pamet koristiti današnja sredstva komunikacije, i to u vrijeme kad čak i Romerovi zombiji imaju MySpace stranicu. “Dan kada se zemlja zaustavila” nikad nije bio film katastrofe, no sada je to postao, a odrekao se čak i dramaturški značajnijeg izgovaranja legendarne rečenice “Klaatu barada nikto”. Bit će da je ove nove producente zbunilo što se i danas ne zna što ta rečenica znači. A ako ne znamo što nešto znači, onda je to neupotrebljivo, rekao bi kakav popularni vodič naslova “Kako u 12 koraka postati scenarist”. No, filmovi su odraz popularne kulture, i sudeći po ovome, ta je kultura bogata, raskošna, ali i bolesno derivativna i isprazna. Zaista, vrijeme je da se njome Klaatu pozabavi.

Željko Luketić

Pročitajte i ...
'Budućnost je ovdje' - nova knjiga Srećka Horvata
Srećko Horvat: Kakav je svijet distopijskog filma?

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici