Državni neprijatelj broj 1 – Prvi dio - Jean-François Richet

23.12.2008. Print | Pošalji link

Amerikanci opsesivno snimaju ‘svoje’ verzije francuskih filmova, čak i ne čekajući da se ovi ‘ohlade’.

Što kada Francuzi odluče snimiti američki film i to pola stoljeća nakon što se već jedna generacija filmaša temeljito inspirirala žanrovskim naslovima? Ispadne “Državni neprijatelj broj 1”, kondenzirani mješanac svega od “Bonnie & Clyde” pa do “Bilo jednom u Americi”, samo naravno, gangsterski stereotipi finije izgledaju kad se njima bave Francuzi. U ovom slučaju, redatelj Jean-François Richet i ekipa nisu štedjeli ni novca ni truda: “Državni neprijatelj broj 1” čak i za američke standarde vrlo je skupa i raskošna produkcija. Pretenzije, međutim, nisu bile zadovoljene bogatim naličjem, nego i epskim trajanjem od ukupno četiri  sata, što je konačno podijeljeno u dva zasebna filma koji u kina dolaze odvojeni, s mjesec ili dva razlike u ritmu prikazivanja. Za internacionalno tržište ‘L’Instinct De Mort’ postao je “Državni neprijatelj broj 1 – Prvi dio”.

I već je tu učinjena velika greška. Producenti su inzistirali na serijskom pristupu, računajući valjda kako je biografski film o najpoznatijem francuskom kriminalcu dovoljno jak da se gledatelji navuku i sa slinama u ustima čekaju inspirativno naslovljeni nastavak “Državni neprijatelj broj 1 – Drugi dio”. U prijašnjim takvim ‘dijeljenjima’, primjerice Tarantinovim, svaki je odvojeni film funkcionirao kao cjelina: moglo se gledati jedan ili drugi, ili oba, jer su bili zaokurežni kao cjelina. Kod Richeta nema govora o samodostatnosti pojedinog dijela: uvodna scena prvog, završna je scena drugog, a sve između režirano je u mozaičnim i epizodnim naletima. Kako u takvim strukturama stvar prirodno ide svojim tijekom i prema vrhuncu sve više spaja i povezuje epizode u koherentno tijelo, “Državni neprijatelj broj 1 – Prvi dio” prilično stradava u momentu u kojemu nastupa odjavna špica i obavijest kako slijedi drugi dio, jer je barem prividno spajanje situacija izostalo. Kada će taj nastavak doći u hrvatska kina, ovisi samo o domaćem distributeru, no moglo se pričekati i pustiti sve zajedno u jedan ‘double feature’, što bi cijeloj priči više koristilo.

Tako je ovaj dio ostao pomalo visiti u zraku, posve nedorečen, a vlastitim scenarijem i dodatno zakucan kao film koji od svojih likova ne traži ništa više nego puku glamurizaciju nasilja. Jacques Mesrine, taj slavljeni prijestupnik i pljačkaš banaka, u toj je ‘kockastoj’ mreži epizoda prikazan u svim svojim ekstremima koji zajedno baš i nemaju smisla: u jednome je brižan otac i nježni ljubavnik, u drugome pak sadistička zvijer koja premlaćuje svoju partnericu. Ništa dublje od toga nije naznačeno, osim činjenice da je Mesrine vjeran prijatelj, koji će takve veze stavljati ispred svega. Istodobno, on je i psihopat i borac za slobodu, no dokle ide ta sloboda i gdje su granice, Richet i ekipa ne žele naznačiti.

Čini se da se svom junaku, kojega sasvim prikladno nosi Vincent Cassel, neizmjerno dive, i to skroz fanovski, ne shvaćajući kako bi dobar biografski film mogao otići korak dalje od inscenacije ‘cool’ epizoda iz njegova života. Natpis na početku filma, u kojemu se ta ekipa pomalo i ograđuje, glasi: “Svi su filmovi fikcija, ni jedan vjerno ne rekonstruira život”. To svakako jest istina, no moglo se pokušati, a ne odmah na početku odustati i sakriti se iza margine nekog medija, baš zbog toga jer su u pojedine scene unosili prilično truda, ali onog čisto prikazivalačkog. Mesrine pljačka, ljubuje s lijepim ženama, ubija i prepun je šarma kriminalnog miljea, no istodobno je krajnje nesimpatičan i hladan lik za kojega nije jasno što dobiva iz svega, osim dakako, novca. Očekivati da neko vrijeme ostane zapisan u memoriji i da stvori potrebu gledanja nastavka, kriva je pretpostavka jer križanje lokalnog francuskog gangstera s američkim žanrovskim klišejima nije nikakav jamac uspjeha. Izvan Francuske, on je zanimljiv upravo onoliko koliko je i hrvatski Čaruga popularan na Islandu.

Željko Luketić

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici