Hrvač - Darren Aronofsky

11.03.2009. Print | Pošalji link

Odmah po završetku ovogodišnjih Oscara, Mickey Rourke ispalio je na činjenicu kako nagradu za glumca odnosi Sean Penn i to za ulogu u kojoj ovaj tumači slavnog gay aktivista Harveyja Milka.

Izgubivši u bitci u kojoj je, za Oscare očekivano, prevagnula politička korektnost a ne zanat, Rourke je Penna razotkrio kao notornog homofoba koji ovakve uloge prihvaća kako bi bez skrupula dobio na svom glumačkom statusu i imidžu. Kazavši otprilike «ja barem priznajem da ne volim pedere, dok onaj homofob drži govore o toleranciji» Rourke kao da je nastavio svoju životnu priču iz «Hrvača» Darrena Aronofskog i još više istaknuo kako i dalje ponosno pripada redovima 'bijelog smeća', odakle ga ni zvjezdana popularnost 80-tih nije izvukla. Posrnuli glumac u stvarnome životu nimalo je skriveni alter ego Randy Rama, profesionalca iz djelatnosti koja je u Americi iznimno popularna, dok u Europi izaziva podsmjeh i nevjericu. Američko profesionalno hrvanje lažnjak je koji sa percepcijom sporta nema baš nikakve veze: mečevi su namješteni, sama borba je odglumljena, dok akteri većinu vremena troše na zabavljanje publike ili prezentiranje sebe kao kakvog oživljenog strip-junaka.

Dobar dio priče u «Hrvaču» bit će zato zanimljiv uvid 'iza scene' profesionalnog hrvanja, koju Aronofsky poznaje i ne ustručava se iskreno govoriti što se tamo zapravo zbiva. Redatelj izvrsnog «Pi» i «Rekvijema za snove» kao da se za «Wrestlera» pripremao gledajući sjajni dokumentarac «Beyond The Mat» iz 1999. godine, također vrlo detaljan i iscrpan naslov o takozvanoj B-kategoriji hrvača koji nikad ne dospiju u A-ligu koju okuplja World Wrestling Federation. Kako je poput svakog zabavljačkog posla vrh i ovdje malen, a borba za ulazak nemilosrdna, tako dosta pretendenata završi karijeru izvan WWF-a, nastupajući po zabitima, potpisujući autograme rednecksima i sve to za vrlo malen novac. Rourke u «Hrvaču» upravo je ta kategorija: ostarjela zvijezda druge ili treće klase koja grčevito pokušava i dalje raditi ono u čemu smatra da je najbolji. Pri tome zadržava svoj ponos i nikada ne ulazi u samosažaljenje, no godine idu, zdravlje propada i jedan srčani udar na koncu presudi u korist povlačenja. I dok bi na istome mjestu jedan Sean Penn već ronio svoje proračunate suze, Rourke zna da zapravo glumi sebe i baš se tako i ponaša – sasvim iskreno i bez manirizama, oslanjajući se podosta na svoju zastrašujuću fizikalnost koju ni jedan drugi glumac, čak i da želi, ne može predočiti.

Kako su i gluma i hrvanje u ovoj ravnini identični i bespoštedni svijet zabave, daljnja jednakost je i u tome da je Rourke svojedobno bio profesionalni boksač, te je poput Randyja Rama ostario i bio zaboravljen. U poslu u kojemu se stalno traže mladi i lijepi, potez očajnika su plastične operacije, kojih je Rourke također žrtva, pa tako sada izgleda kao deformirana žrtva skalpela, ili barem muška verzija Nine Morić, plus još višak godina. Sve to Aronofsky koristi kao prirodni ambijent profesionalnog hrvanja, što on i jest: od bijedno plaćenih mečeva većina novca odlazi na održavanje privida snage i mladosti, troši se na anabolike, steroide, hormone i lijekove protiv bolova, zatim na kvarcanje, teretanu i boju za kosu. Kad se stvori ta lažna slika, za život ne ostaje ništa, pa «Hrvač» ujedno govori i o naličju današnjeg poimanja 'sporta' ili zdravog sportskog života koji je također ljuti i nimalo prikriveni lažnjak. Aronofsky, za razliku od prijašnjih filmova, u kojima je bio sklon brzoj i modernoj montaži, te kratkim kadrovima, ovdje sebe doslovno izuzima iz filma i svodi se na dokumentarnog pratitelja. Većina snimki napravljena je iz ruke, i to praćenjem lika s leđa, čime se zapravo samo povećava njegova važnost, već naznačena time da se Rourke nalazi gotovo u svakoj sceni. Melodramatski naglasci posve su izbjegnuti, što je prijetilo u drugoj polovici filma, kada glavni lik pokušava živjeti svoj život bez hrvanja, što naravno, na koncu ispadne nemoguće.

I na samome kraju - i Rourke i Aronofsky posve izbjegavaju patos i pretjeranu emotivnost, primjerice jednoga Rockyja Balboe, ili čak «Sin Cityja» u kome je Randy Ram 'gostovao' kao svoja još steroidnija verzija. Ovaj puta, izmišljena priča o hrvaču i ona stvarna o glumcu su se sretno preklopile, no ostaje pitanje što sljedeće može raditi Rourke a da to ne bude pseudobiografsko? Harvey Milk sigurno ne može biti. Jer sve ove godine, koliko je javnost mislila da Rourkea nema, on je snimio barem tridesetak filmova. To što za njih nismo čuli je možda i zato što se nisu bavili herojima hrvanja deformiranog lica: Rourke nikada nije bio velik glumac, a ovakve uloge su rijetke. Zato «Hrvača» valja vidjeti.

Željko Luketić

Pročitajte i ...
Sarajevo Film Festival 2009.
Sarajevo Film Festival ponovo ugošćuje velike zvijezde
Watchmen - Zack Snyder

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici