Sinegdoha, New York - Charlie Kaufman

29.05.2009. Print | Pošalji link

Zaboravite užitak, sreću i zadovoljstvo kakvo pričinja jedan prosječni hollywoodski film.

Zaboravite tu radost grickanja GMO kokica s hordama tinejdžera koji stalno moraju prazniti mjehure i zaboravite prizore glumačkih veličina koje ‘odlaze’ netaknutih frizura i savršeno osunčanog tena. ‘Otići’ ili ‘odlaziti’ jedan je od onih ozloglašeno uljepšanih i stiliziranih sinonima za nečiju smrt, baš kako je i plava boja u reklamama simbol krvi koju tako uspješno sakupljaju ljupkoupijajući i prijanjajući proizvodi za intimnu njegu. Ima takvih novodobnih i grupno testiranih zamjenskih strahota još više, a zajedničko im je skrivanje od ponekad nimalo ugodne realnosti koja zna biti surova, gadna i crvena. S Charlijem Kaufmanom nema bojazni da će, poput propagandnih magova, svoju publiku smatrati nakupinom osjetljivih morona: “Mislim da umirem”, jedna je od glavnih rečenica njegovog glavnog junaka, a njegovo ćemo unutarnje i vanjsko raspadanje gledati do brutalnih detalja, krvave stolice i dermatoloških kalvarija.

 U svom redateljskom prvijencu Kaufman je otišao dublje nego se očekivalo. U slučaju scenarista čiji se apsurdistički genij mjerio s imenima poput Pynchona, što se sve i vidjelo u prethodnim suradnjama s Michelom Gondryjem i Spikeom Jonzeom, ići još jednu razinu prema unutra znači i raskrstiti s logičkim zakonima realnosti kakvu poznajemo. “Sinegdoha, New York”, kako joj i ime kaže, dio koji predstavlja cjelinu, najmanje od svih radova s Kaufmanovim potpisom prati pravila smislenosti, no začudno, smislenije govori o propasti, umiranju i raspadanju, nego kakva pravocrtnije ispričana priča. Dobitnu kombinaciju zajamčio je Philip Seymour Hoffman, kad se malo bolje razmisli i jedini čija leđa podnose Kaufmanove zahtjeve, i to u ulozi kazališnog redatelja koji nikako ne može završiti svoju predstavu. Kad se takva mogućnost ukaže, unutarnji demoni perfekcionizma tjeraju Hoffmana da radi svoj najspektakularniji komad i to, o čemu drugome, nego o sebi. Samoljubivost i sebičnost, križana s potrebom da umjetnost bude život, a život umjetnička forma, sve to u nizu promašaja kakvi su junakovi odnosi s ženama koji se događaju u pauzama odlaska doktoru i otkrića novih i novih bolesti, uvid su u nimalo lijepu pozadinu stvaranja koja se rijetko kad dogodi s lakoćom.

Kaufman kao pisac prati onu staru da se talentirani umjetnici sami sa sobom i svojim djelima najviše muče, no i kao redatelj-debitant, on ne nalazi oduška u standardnom ili uobičajenom. Cijela “Sinegdoha” izgleda kao težak i nasilan porođaj carskim rezom u kojemu je djetešcu dolazak na svijet bio krajnje otežan, pri čemu je stradao koji ekstremitet, ali je eto, mladunče ipak živo i donekle zdravo. U rasponima od posve nečitljivih i nerazumljivih dijelova, pa do zabljesnuća sjajnim malim minijaturama, film je ipak predug i napadno samodovoljan, što je kod Kaufmana i blagoslov i kletva, jer na posve istom principu i privlači i udaljuje publiku. Dobar dio kritičara doživio ga je kao tromu, negledljivu i nepotrebnu masturbaciju, baš zbog odbijanja da se svidi i pokloni razumijevanju i logici, ali onaj ostatak javnosti, slavit će ga baš zbog tog autizma.

Zato bi najbolji pristup novome Kaufmanu mogao biti mozaičan i kompilatorski, kao nizu scena koje ne moraju međusobno komunicirati jer to, u iskrenoj egocentričnosti, i ne žele. U nekima je kraj apsurd i nadrealizam, susretanje sa samim sobom i potpuni kolaps vremenskog shvaćanja svijeta, pa valja zaboraviti kategorije poput “dan”, “godina”, “mjesec”. Nije zgorega prekrižiti i “smisao”, “stvarnost” i “maštu”, jer po završetku nije ni bitno je li se glavnome junaku sve to dogodilo ili nije. Bitno je da se svime nešto reklo i da je Kaufman, što nije mala stvar u grani u kojoj istupa, ostao vjeran sebi.

Željko Luketić

Pročitajte i ...
Philippe Bober: Filmska remek-djela ne nastaju ako se čeka državna potpora!

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici