Terminator: Spasenje - McG

05.06.2009. Print | Pošalji link

Još jedan od onih koji je prošao razvojni pakao, bio napušten, ostavljen i nadopisan, pa završio odlazeći unatrag, jest i novi nastavak «Terminatora».

U ovom posebnom slučaju vremenske koordinate zapravo su nebitne, jer i prije je ovaj serijal koračao tim područjem paradoksa i nije uvijek bilo najjasnije tko koga mora začeti u prošlosti, pa da bi ljudska vrsta bila spašena. Zapravo je, posebno u ovome četvrtom dijelu, najbolje zapamtiti nekoliko bitnih pojmova: ljudi protiv mašina, mašine protiv ljudi, sveopći rat do istrebljenja. Novi nastavak upravo ovo posljednje potencira do razine dvosatne i tehnički spektakularne borbe, što je u komercijalnim popcorn standardima visoko postavljena rampa. «Terminator: Spasenje» toga se vjerno drži, film je bučna parada metala i dobro ugođene elektrike u kojoj se ljudi snalaze kako znaju i umiju. John Connor je onaj središnji lik pokreta otpora koji sve to vodi, no ipak su strojevi, kao i hibridi strojeva i ljudi, ono najzanimljivije u ovoj priči.

Najava tog novog motiva, kao i ustezanje od prevelikog šaranja po vremenskim labirintima, prilično je svjež odmak od očekivanog. Dok su u prethodnim dijelovima priče Terminatori došli do stupnja tekućeg metala, ovdje se inzistiralo na ograničavajućim old-school mehaničkim principima, no zato je sama vrsta dobila horizontalno proširenje. Odlazeći pomalo u područje «Transformersa», roboti sada postoje i kao vodene, motorističke, pa čak i bezglave divovske inačice. Iako to nije dočekano s blagoslovom starih fanova, kojima je guverner Kalifornije i dalje onaj pravi i jedni Terminator, serijal ovime dobiva na živosti, mjestimice čak i na duhovitosti. Naravno, ne radi se o karakternom produbljivanju mašine kao ultimativnog zlikovca, nego jednostavnom multipliciranju prilika za akcijske scene. Da bi svi bili zadovoljeni, Arnie se ipak pojavljuje kao mladolika replika, kao što i vrhunski primjerak T-serije na kraju dokaže da je najsposobniji za akciju i klasično mlaćenje.

Iako roboti nemaju centralnog zlikovca, odnosno on je prilično neopipljiva Skynet mreža, jedna polumašina s lakoćom je, kako se to kaže, preotela show, ne samo finalizirajući okršaj, nego se postavljajući i kao čovječnija od ljudi. Lagani zaokret od mehanike prema biomehanici, uveden je kao ta karika između mesa i metala, a čini je lik Marcusa Wrighta, infiltrirajuće sonde Skyneta koja je programirana da uđe među ljude i prikupi informacije o pokretu otpora. Klasični SF motiv identiteta kiborga koji se više osjeća kao čovjek, a manje kao mašina, sasvim je pristojno izveden u filmu koji na špici nosi potpis Josepha McGintyja Nichola, ili u daleko pompoznijoj skraćenici, McG-a. Poznat kao štancer ne baš pametnih akcića, McG je ovdje ipak našao mjesta i za ljude, dok je manje štancerskom rezultatu svakako doprinijelo i to da je redatelj deklarirani obožavatelj serijala. Da je humanoidni motiv uspio, najbolje svjedoči činjenica da Sam Worthington kao kiborg postaje bitniji i zapaženiji od samog Connora kojeg tumači Christian Bale. Sam Bale ima već neko vrijeme tu nesreću da mu antagonisti preuzimaju naklonost publike: snašlo ga je isto i u «Vitezu tame» kada mu konkurenciju čini Heath Ledger, a događa se to i u ovome «Terminatoru».

Mašina koja se osjeća kao čovjek svakako je zanimljiviji koncept od ljudi koji su mahom odrađeni kao pravednici i bezgriješni borci za spas, pri čemu im je oduzet onaj najzahvalniji scenaristički alat – prilika da budu kvarni, da griješe i da budu ono što ljudi jesu - falični, poput pokvarljive robe koja na kraju s tugom u očima traži iskupljenje i oprost. Unatoč nepotrebnim i uzvišenim govorancijama o ljepoti ljudskog duha, našoj suštinskoj razlici od mašine, pa i kategoriji nezahtjevne dvosatne zabave bez većih pretenzija, četvrti «Terminator» sasvim je prihvatljiv nastavak serijala koji dokazuje da se bez Arnieja može. Za što je, budimo iskreni, bilo i krajnje vrijeme.

Željko Luketić

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici