Opsjednuti - Peter Cornwell

13.06.2009. Print | Pošalji link

Uh, što ako je jedino objašnjenje za ono što ste vidjeli nevjerojatno?

Ili, neke se stvari ne mogu objasniti? Prethodna pitanja nisu promišljanja kakvog mladog filozofa, nego još jedan neugodni napad dijareje u kategoriji bombastičnih promotivnih slogana za nimalo bombastične filmove. Generički hrvatski prijevod “Opsjednuti” ne govori baš puno, dok bi engleski izvornik “The Haunting in Connecticut” mogao nešto bolje specificirati situaciju, podsjećajući na, recimo, “Pokolj u Središću”, “Vampira iz Dubrave” ili na jednu ukletu kuću o kojoj se osamdesetih dosta pisalo. Naravno, sve to znate jer ste vjerni čitatelj dnevnika Connecticut Daily, i tko bi uostalom zaboravio taj istinit događaj o kojemu su hrabri Holivuđani odlučili snimiti napeticu i pritom, čisto da se sile zla ne vuku bespotrebno za nos, još hrabrije izbjegli originalnu lokaciju. Finalni rad, kojega domaći multipleksi sasvim opravdano trpaju u ljetnu sezonu, iako su ga mogli odmah lansirati u videoteke, još se nakitio i predikatom PG-13, što će reći da ga smiju gledati mališani stariji od 13 godina.

Sažmimo prethodno radi boljeg razumijevanja: horror za djecu, snimljen prema istinitom događaju, i to o opsjednutoj kući. Glumi dobrodržeća Virgina Madsen, a režira izvjesni Peter Cornwell, momak čiji rad nakon ovoga nećete pasionirano pratiti. Ipak, zanimljiv podtekst uvukao se u ovaj TV filmić antiseptičkih, izglačanih i korporativno testiranih scena koje plaše, ali ne uznemiruju, i u kojima je krv nešto poput cigareta – uglavnom zabranjena, digitalno sređena do najbolje teksture, i samo ponekad vidljiva, ako je netko baš jako zločest. “Sada znamo zašto je kuća bila tako jeftina”, kaže napaćena familija kojoj dopizdi da im eterična sotonska stvorenja bauljaju kuhinjom i kupaonicom i da uzrokuju trulež voća i povrća, jer naravno, zašto bi netko pomislio da isto nije svježe, kad može biti pod utjecajem onostranoga. Recesija je to, dragi naši školarci i vjerni posjetitelji Cinestara, kuća je jeftina jer nešto s njome ne valja i jer je tržište u banani, pa kad odrastete, pripazite za što uzimate doživotni kredit: možda se u vašoj nastambi snova, osim prljave i zatrovane vode, krije i kakav zloduh. Otkud ti zlodusi, sigurno se pita promućurni gledatelj, prije nego ga potrese još jedan “bu!”, tresak i škripanje vrata. Odgovor je također predvidljiv: hižica je baš na groblju, ili je tu nekoć bila mrtvačnica ili je netko umro, ali, ne onako skroz, pa je zaglavio u međudimenzijama.

Kako ovo nije zločesta kritika, jer bi se time i tekst iste prebacio iznad PG-13, što nikako ne želimo, odgovor ćete saznati sami, ma koliko bio nevjerojatan. Dok se to ne dogodi i dok Virginia temeljito ne izgubi živce, njen suprug se jadan opet propije i pokaže da je jednom flaša, zapravo zauvijek flaša, sinek od naratorice Davida Lyncha bit će ona najveća žrtva “Opsjednutosti”. Osim što ga dave beštije, on će poput pravog junaka jednog hororca od svih prostorija u stanu za svoju sobu odabrati mračni podrum. Jedan od glavnih postulata nemaštovitih žanrovskih igrarija jest da ukoliko se junak nađe pred dva smjerokaza – na jednome piše ‘opasnost’, a na drugome ‘sunčeko, veselje i sigurnost’ – tipičan lik ovakvih bedastoća uvijek će odabrati opasnost. Da bi se sve još više zakompliciralo, mladić iz ovog filma boluje od raka, pa valja svemu dodati i takav oblik patnje, pri čemu to ne doprinosi njegovom liku, jer je više vremena potrošeno na to kakve insignije na njemu ucrtavaju zlodusi, odnosno, hoće li ga nevidljive mumije ipak napasti dok prima kemoterapiju. Spominjati “Amityville”, “Poltergeist” ili nenadmašni “The Haunting” Roberta Wisea iz 1963. u kontekstu ove budalaštine, bilo bi nepristojno prema autorima, pa je bolje zaobići tu usporedbu, čak i da bi se pokazalo koliko je suvremeni horror daleko odmaknuo, i to prema bezukusnom, konzerviranom koncentratu za masovnu industrijsku upotrebu.

Željko Luketić

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici