Stranac - Howard McCain

19.08.2009. Print | Pošalji link

Iako bi termin “grešno zadovoljstvo” tražio dublju analizu i možda sasvim nepotrebno odlaženje u religijsko poimanje krivnje, vrlo se jasno zna što se njime misli.

Jedete li čokoladu unatoč višku kilograma ili radite baš ono što ne biste smjeli gotovo da je jednako odlasku u zagrebačka kina ljeti: znate da će film koji se nudi biti smeće, jer takva je repertoarna politika, koliko god nelogična bila, na ovim prostorima prisutna godinama. I što se dogodi? Jednostavno nastanu generacije filmofila koji nauče uživati u nezahtjevnom. Čemu uzaludan otpor, kada se kino-izbornici neće promijeniti, a vama se nudi, primjerice, hibrid povijesnog filma, fantasyja i znanstvene fantastike. Da slast bila veća, u pitanju su Vikinzi, zmajolika čudovišta i brze svemirske letjelice, pa tko bi onda odolio?

Daljnja preporuka za “Stranca”, kako je u nas preveden “Outlander”, čudesan “flop” redatelja Howarda McCaina, neće se svidjeti njegovim financijerima, ali bi publici kojoj ime Uwe Boll nešto znači, odmah mogla nadraškati slinovnice. U filmu koji poput “Alien vs. Predator” nudi dvije zabave za cijenu jedne, dakle i SF i vikinšku makljažu, naredalo se, riječju i brojkom čak 13 producenata. Svaki je ponešto dodao, nadopisao i kazao što misli, a rezultat je nastupne distribucije imao, ne u Americi, nego u Latviji, Kuvajtu i Turskoj. Ne da išta fali tim zemljama, ali analitičarima filmaških odluka iz ovoga bi trebalo sve biti jasno, kao što postaje i jasnije zašto se u Hrvatskoj vrti ljeti. Znate li sve ovo unaprijed, i ipak ga odete pogledati, počinili ste svjesno “grešno zadovoljstvo” i “Outlander” vas u tome zaista neće iznevjeriti. Recimo, sam žanrovski dualizam za početak, baš i nema previše veze s prikazanim: znanstvene fantastike u filmu ima niti 15-tak minuta, većinu ste vidjeli u foršpanu i da sve bude još zanimljivije, ona nije presudna u zapletu, nego se događa u “flashbacku”, kada naš šutljivi “Čovjek koji je pao na Zemlju” odluči djevi koja mu se sviđa reći svoje porijeklo. Ali i tada taj ‘znan-fan’ bude tipično eksploatacijski kompromitiran jer junak, koji zaista jest pao na Zemlju usred vikinškog doba, slučajno zaboravi reći da je iz svemira, nego sve prilagodi sa “došao sam iz dalekih područja”.

Ljepota ovakvog filma, koji bi, da i danas postoje “drive-in” kina, zaista postao hit, dok će ovako biti tek česti klik na Isohuntu i Pirate Bayu, ide još nekoliko koraka dalje, pa i Vikinzi dobivaju sličan scenaristički “ne pitaj, ne govori” tretman. Zapravo sasvim logično: ako je izvanzemaljac opisan eufemizmom “došljak iz dalekih krajeva”, onda je prikladno i da Vikinzi ne liče baš previše na Vikinge, nego na selo puno pijanih Engleza koji se grlato smiju, loču medovinu i ponekad potuku među sobom. Naravno, “Stranca” srdačno prihvate, dok se svita producenata, redatelja i scenarista nije zamarala proučavanjem nordijskih mitova i islandskih saga kako bi zornije pokazala i ljude i vrijeme, jer je za prebacivanje filma s početno obećavajućeg norveškog na kasniji engleski jezik trebala čitava sekunda. Naravno, bilo bi bezobrazno odati kako je to napravljeno, pa taj dio ipak valja sačuvati za kino. No, još važniji dio, a to je zmajoliko čudovište, kojeg “Stranac” slučajno dovede sa sobom ipak je vizualno pristojno odrađeno, kao hibrid Aliena, guštera i čudovišta iz Ida “Zabranjene planete”, ali opet, i ono pati od manjka korištenja, te se u dva sata trajanja daju izbrojati tri spektakularne borbe. Na stranu što su u foršpanima obećali krv, mačeve i riku planetarnih zvijeri, “Outlander” većinu svog trajanja ubija na mahom nepovezane dogodovštine i zaplete među lokalcima. Autori tvrde da su čitali “Beowulfa” i gledali puno Ridley Scotta da bi se inspirirali, no to se baš nigdje ne vidi. Više su ih zanimali očiti klišeji, pompozna glazba na mjestima gdje ne treba i još pompozniji dijalog, prema kojemu su neki propali fantasy filmovi čista suptilnost. Sve to zajedno, kad se zbroji, jest zagrebačko kino ljeti, a vi ćete, uđete li baš u tu “Strančevu” dvoranu naprosto morati uživati. Jer druge nema. Barem dok u kinima ne krene redovito prikazivanje filmova s ovogodišnjeg Pula film festivala.

Željko Luketić

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici