Kenjac - Antonio Nuić

24.09.2009. Print | Pošalji link

Manje je, kažu, više. Je li onda, sukladno tome, još manje zapravo još više?

Ovo pitanje moglo bi se postaviti nakon gledanja “Kenjca”, novog filma Antonia Nuića, prvog premijernog u široj distribuciji ovogodišnje berbe pulskog filmskog festivala. Iako Arene, priznanja nacionalne filmske smotre, gotovo nikad ne upućuju na kvalitetu, nego tek uljudnu raspodjelu zlatnih dobara među poznanicima, ovaj puta se za jedan naslov zaista može reći da je većinu svojih odličja zaslužio. Fotografija Marka Pivčevića, upravo je i najvažnija nagrada, jer blijedi, zrnati i isprani snimak najviše određuju ovaj film kao gotiku iz kamenjara, toliko točno i nepogrešivo, da se može kazati kako je kamera ovdje jedan od pridruženih likova. S druge pak strane, one scenarističke, Nuićev rad minimalistička je studija emocija i ljudskih odnosa, no ujedno se radi i o mjestu koje mnogima može postati najspornije. Baš iz ovoga ide i ono početno pitanje, odnosno, možda je ono malo ipak na tankoj granici, i na koncu, nije postalo više?

Smjestivši priču u hercegovačke Drinovce, koji su donekle i simbol svakog drugog Juga, Nuić je prilično snalažljivo vremenske kategorije locirao u pozadinu. Ipak, čak i dok su Oluja, rat i 1995. godina, nešto što je drugi i treći plan, čini se kako bi “Kenjac” više uspio da je potpuno izbjegao mjestimična slušanja ratnih izvješća na radiju. Scene su to koje ne formiraju likove niti ih određuju, a u slučaju Emira Hadžihafizbegovića, koji je ovdje odradio još jednu od svojih tipskih uloga izmučenog ali dobroćudnog i mudrog Bosanca, izmakla bi se invalidska kolica kao često (pre)zahvalno glumačko pomagalo. Na sreću, osim tog jedinog vidljivog klišeja koji vuče korijen iz “Sve džaba”, ostatak je uloga i likova prilično dobro postavljen. Glavni protagonist Nebojša Glogovac vjerojatno i jest najbolji odabir za zagrebačkog Hercegovca koji odlazi posjetiti svoje ognjište, gdje će, u svoje dvije relacije, onoj s ocem i onoj sa suprugom, odraditi i dva najbitnija odnosa za “Kenjac”. Ta dva, može se reći i sukoba, najviše i najiskrenije žive u drugoj polovici filma, do koje ide vrlo dugo uspostavljanje karaktera. Tempo je, međutim, ujednačen, a ono što filmu predstavlja nepotrebni uteg nisu nikakvi radikalni propusti, nego tek mjesta na kojima se moglo ići još više u dubinu.

Balkanski Jug, bio on hercegovački ili dalmatinski, u svojim je devijacijama vrlo podatan za analizu: od strašnog odnosa muškaraca prema ženama, odgojnog patrijarhata, religiozne zatucanosti i Thompsona, pa sve do natpisa na plažama kako je “pederima ulaz zabranjen” i mržnje prema Srbima koja i danas traje. U djelomično propuštenoj mogućnosti da ide dublje, Nuić, naravno, nije trebao postati novi Denis Kuljiš, i tako razjariti lokalne publiciste koji sve to smatraju rasizmom, nego je možda mogao otići u još neugodnije “nizine” kako je to, primjerice, već učinio Dalibor Matanić s rodnom Likom. “Kenjac”, što je lokalni pogrdni naziv za tvrdoglavog magarca, prema nahođenju se vlastitog autora zadovoljio jasnom i fino provedenom tezom o sinovima koji ponavljaju grijehe svojih očeva. Uz pomoć maestralnog Tonka Lonze i tek korektne Nataše Janjić, taj je motiv zaista lako, iako ne i banalno čitljiv, no dojam je da je priča mogla ići u još nekoliko smjerova, da je kraj možda i optimističniji nego što bi trebao biti, te da je ono manje koje je trebalo postati više nedovoljno za cjelovečernji film. Uz sažimanje u srednjem metru, Nuić bi pred sobom imao remek-djelo, no i ovako je to njegov najbolji naslov u karijeri. Njegov je odabir da se na mentalni krš Juga osvrne na ovakav način, i to bi se na koncu moglo poštivati - jer je iskreno, osobno i bez kalkuliranja.

Željko Luketić

Pročitajte i ...
GODIŠNJI PREGLED: Film 2009.
Nagrađivani 'Kenjac' Antonia Nuića krenuo u kina
Nakon festivala u regiji, 'Kenjac' premijerno u Zagrebu
Tri djevojke bez revolvera: 25 FPS slavi petoljetku
25 FPS - peti put
Sarajevo Film Festival 2009.
Sarajevo Film Festival ponovo ugošćuje velike zvijezde
Završio Pula film festival 2009.
Pula Film Festival raspodijelio nagrade bez kalkuliranja
Pula film festival nudi ove godine čak 10 domaćih igranih filmova!

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici