Distrikt 9 - Neill Blomkamp

03.10.2009. Print | Pošalji link

Iako akademski neomiljen, a ponekad i smatran poligonom za neozbiljne dječje maštarije, žanr znanstvene fantastike upravo je najzahvalniji za oštar društveni komentar.

Mogućnost da se kreiraju alternativni svjetovi i da se u njima stvore antiutopije koje neće govoriti o dalekim i nadolazećim vremenima, nego upravo o onima ovdje i sada, nije, međutim, često korištena. No, kada se to pravilno učini, a povijest žanra zaista ima svijetlih primjera, nastaju sjajni rezultati i domišljate parabole koje bi klasičnom dramom bilo prilično teško postići.

“Distrikt 9” jedna je od upravo takvih priča koje obilato koriste cjelokupno nasljeđe SF-a, i to da bi paralelno funkcionirale kao socijalna satira, ali i punokrvni akcijski film. Jedno od najugodnijih iznenađenja ovogodišnjeg kino repertoara objedinjuje u sebi Cronenbergovu “Muhu”, ali i Emmerichov “Dan nezavisnosti”, te Wiseov “Dan kada je Zemlja stajala” križan sa “Alien Nation” Grahama Bakera. Uzora i citata je puno, ali “Distrikt 9”, sve je samo ne derivativan. Vrlo pametno smješten u Johannesburg, u kojemu je stvarno postojao dio grada nazvan “Distrikt 6”, a iz kojega su bijelci izbacili crnce kako bi uživali u svojoj rasno čistoj enklavi, redatelj i koscenarist Neill Blomkamp šesticu obrće u devetku i nastanjuje je izvanzemaljcima. Čudna rasa insektoida, koja se glasa kombinacijom grgljanja i režanja, primljena je u toj antiutopijskoj povijesti u statusu planetarnih izbjeglica: njihov svemirski brod stao je točno iznad grada, a oni su, ispočetka bolesni i onemoćali, uživali gostoprimstvo i medicinsku skrb. No, kao i u realnim pričama s načelnom ljudskom dobrotom, izbjeglice vremenom postanu nepoželjne, odnosno građani drugog ili trećeg reda koji domaćinima samo smetaju.

Blomkampov “Distrikt 9” u sjajnoj ih kombinaciji reportaža, intervjua i nađenih televizijskih snimaka, vrlo brzo uspostavlja kao socijalni entitet ravan bilo kojoj manjini, ovdje konkretno u metafori aparthejda, ali i svake druge skupine koja trpi nesnošljivost i rasizam. Najbolji moment priče, kako se već pokazalo u povijesti filma i kod Johna Watersa i mnogih drugih, jest izvrtanje društvenih stereotipa naopačke, čime se dobiva efekt ogledala, i time još jači prikaz nakaradnosti postojećih socijalnih konvencija. Crnci i bijelci “humanoidi” tako su ujedinjeni u mržnji drugog i drugačijeg, a koji, da bi stvar bila još potentnija, nikome od njih ne predstavljaju opasnost.

Mikro-socijala izvanzemaljaca u “Distriktu 9” izvedena je do zanimljivih, ali i komičnih detalja: zbog nekog razloga apsolutno su ludi za hranom za mačke, i zbog nje se upuštaju u sve u što se i čovjek na rubu siromaštva upušta - od kriminalnih radnji pa do prostitucije “između vrsta”. Oponenti su tom društvenom dnu ljudski likovi koji kao da su posuđeni iz nekog birokratskog ureda Europske unije, no i oni su, da stvar ne bude premračna, oslikani s dozom komike koja pokriva sve ono što smo od ljudi u odijelima navikli prihvaćati: beskrupuloznost, činovničku upornost, pa i nepotizam.

Blomkampova odluka da sve to prikaže u maniri lažnog realizma, kakvog je majstorski izveo Paul Verhoeven u “Svemirskim vojnicima”, nudeći TV reportaže umjesto klasičnih narativnih oruđa, ubrzala je i tempo i razumljivost “Distrikta”, jer se kompletni postav situacije događa u svega 10-tak minuta i nakon toga više nema potrebe za pojašnjenjima. Manji je tek nedostatak što u drugoj polovici filma socijalna oštrica ustupa više mjesta akciji, no ona je uvjerljivom izvedbom efekata, koji se ne doimlju kao skupa holivudska igračka, jednako poticajna i što je bitno za ovakav film, zaista dinamična. Iza svega ovoga producentski stoji Peter Jackson, koji je u svog talentiranog debitanta potpuno vjerovao, i to se “Distriktu 9” vidljivo isplatilo.

Iako je kraj otvoren, i može ali i ne mora prizivati nastavak, u ovom slučaju bilo bi zaista dobro da se priča nastavi i da nakon “Distrikta 9” za koju godinu gledamo i “Distrikt 10”. Dok se to ne dogodi, “devetku” obavezno pogledajte.

Željko Luketić

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici