Zagrebačke priče

14.11.2009. Print | Pošalji link

Nedjeljni ručkovi obitelji Šafranek, zavođenja hohštaplera Fulira u “Tko pjeva zlo ne misli”, partijski kritičari i kajkavski intelektualci Rajka Grlića “U raljama života”...

... pa sve do huliganskih “Metastaza” Branka Schmidta, samo su neke od prepoznatljivih zagrebačkih koordinata. Ne toliko slavljen kao Split, koji je “najlipše misto na svitu” iz kojeg Dalmoši emigriraju čim se ukaže prilika, ili pak kultan kao liberalna new wave Rijeka, Zagreb je možda i prevelik da bi stao u nekolicinu pojmova koji bi ga instantno opisali. Barem u ovo vrijeme kratkih misli, twitter-stavova od 160 slova ili brzo probavljivih novinskih naslova. Ipak, 11 redatelja u 9 je kratkih priča pokušalo baš to, oslikati Zagreb, kakav oni misle da jest, s gradom kao subjektom, a ponegdje i protagonistom.

Projekt “Zagrebačke priče” počeo je javnim natječajem, na kojega se svojim scenarijima prijavilo čak 103 ponuđača i to s okvirnom temom gradskih kvartova. Uz više i manja znana imena, otvorenost projekta privukla je i one koji inače ne čekaju u hodniku Ministarstva kulture na svojih 4 do 5 milijuna kuna budžeta, koliko je u zlatnim danima dotirane kinematografije znalo inkasirati ime nekog zaslužnog i važnog režisera. Vrijeme važnih i značajnih, koji filmove snimaju za sebe i svoje prijatelje promjenom je modela financiranja prošlo, i “Zagrebačke priče” konkretan su dokaz da neki novi ljudi dolaze i da pritom ne moraju imati sinekuru na Akademiji dramskih umjetnosti kako bi uspjeli. Ocjenjivački sud u sastavu Boris T. Matić, Nenad Polimac i Vladimir Stojsavljević, izabrao je devet scenarija, koji u nepuna dva sata tvore omnibus kratkih priča s pojedinačnim trajanjem od 8 do 12 minuta.

Dobra vijest za “Zagrebačke priče” jest da niti jedna priča ne ide ispod nekog nevidljivog zanatskog minimuma. Tehnički su ujednačene, a iako u sebi sadrže oscilacije u kvaliteti, odstupanja su podnošljiva. Tek tematski, što se tiče kvartova, čini se da je preferencija na Novom Zagrebu u jednom ekstremu, te na romskim naseljima u drugome. Romi su dobili čak dvije pomalo slične storije koje obiluju klišejima i u svakoj se nudi lik koji želi biti inkorporiran u socijalnu matricu, ali na različite načine. Tako Branko Ištvančić u “Recikliranju” nudi Roma koji želi raditi u tvornici, i to baš na preradi otpada, što je pomalo ciničan komentar na stereotip o sakupljačima smeća. Kasnije, u “Kanalu” Zorana Sudara, mladi Rom, također skuplja smeće, ali on želi ići u školu, u koju ne može, jer ga roditelji ne žele upisati. Zanatski je ovo izvedeno sasvim pristojno: Sudar ima smisla za kadar i kompoziciju, dok Ištvančićev sočni i prostački dijalog izvlači stvari na komiku.

Dio omnibusa koji je bliži “Metastazama”, nego, recimo, “Sakupljačima perja”, sasvim solidno pokazuje kako se rađaju i od čega nastaju nasilnici. “Šamar” Nebojše Sljepčevića zgodna je minijatura koja pokazuje kako u novozagrebačkim limenkama uvijek veća zvjerka maltretira onu manju, što se pokazuje kao gradska verzija Darwinovog zakona, i što na kraju preraste u kvartovske makljaže u priči “Špansko kontinent” Ivana Sikavice. Ovaj solidno realizirani dio boluje od već očekivane lokalne navade da se besmisleni okršaju romantiziraju, ali i sasvim dobrog poantiranja kako u tim čarkama u kojima gradski mužjaci dokazuju poziciju u čoporu, sudjeluje i policija. Nešto dalje od Španskog i Prečkog, Ivan Ramljak piše apsurdno ljubavno pismo Sigetu, i to u lažnoj TV reportaži prepunoj citata i lokalnih zvijezda, dok daleko intimnije ide “Žuti mjesec” Zvonimira Jurića, govoreći o depresivnosti zagrebačkih susjeda.

“Film Gorana Odvorčića i Matije Klukovića za Asju Jovanović i Andreu Rumenjak” ima odličnu upotrebu subjektivnog kadra i odmiče se od lokaliziranog na zahvalniju opću razinu, dok Igor Mirković jedini odlazi u centar i tamo snima vrlo dorađenu epizodu o nesnalaženju starih generacija s novim vizurama grada. Najslabiji dio omnibusa je “Game Over” Daria Pleića, koji u desetak minuta rasteže vrlo banalnu usporedbu likova u kadru i onih u računalnoj igrici. Svih devet priča, međutim, zajedno tvore vrlo gledljiv omnibus, za kojega bi bilo sjajno da postane tradicija i dobije nastavak, te nastavi locirati zanimljiva nova imena. Nije skupo, a isplatilo bi se.

Željko Luketić

Pročitajte i ...
Nakon Zagreba, Ivan Ramljak oslobađa i Sarajevo od nasilja
Ivan Ramljak i Marko Škobalj predstavili 'Oslobođenje u 26 slika'
Goran Odvorčić i 'Ciao mama' putuju u Cannes
'Ciao Mama' Gorana Odvorčića uvršten u konkurenciju filmskog festivala u Cannesu!
Završio Pula film festival 2009.
Pula Film Festival raspodijelio nagrade bez kalkuliranja
Pula film festival nudi ove godine čak 10 domaćih igranih filmova!
Počinje Pula film festival 2009.
Rezultati natječaja 'Zagrebačke priče'

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici