Ozbiljan čovjek - Ethan & Joel Coen

05.12.2009. Print | Pošalji link

“Receive with simplicity everything that happens to you”, ugravirana je i smrtno ozbiljna misao na početku novog filma braće Coen, koja bi dala naslutiti kako ovaj put možda više nema mjesta za šalu.

Ključ je, naravno, u autorskom potpisu i činjenici da Ethan i Joel, kad zajedno pišu i zajedno režiraju, ništa ne drže svetim, pa ni ovakve savjete. Jednako seriozno naslovljen “Ozbiljan čovjek” vjerojatno je najcrnji crnohumorni rad ovog dvojca koji je, prateći svoj godinama nedirnut status majstora pesimistične zabave, sada posegnuo još osobnije i dublje. Autobiografska ili, po nekima, tek poluautobiografska potka “Ozbiljnog čovjeka” intrigantan je dodatak, no ne i onaj najvažniji.  Daleko teže je složiti priču u kojoj se nekome stalno događaju stvari, izmiče mu se tepih ispod nogu, i svemu tome se pristupa delikatno, ali šaljivo. Treba li i to prihvatiti s jednostavnošću nemoćne žrtve?

Rečenica koja će definirati dubinsku razinu humora braće Coen jest ona u kojoj profesor fizike, glavni lik, upita svog studenta je li on ostavio kovertu s novcem na njegovom stolu, kako bi uz pomoć mita prošao ispit. Student, ovdje japanskog porijekla, kamenog će pogleda i u trenutku odgovora koji bi kod nekog drugog trebao glasiti “da” ili “ne”, tek hladno na to kazati: “Prihvati misteriju”. Naravno, ovaj trenutak ciničnog zezanja s elementom više sile, religioznog shvaćanja kauzalnosti događaja, koji nikad nije objašnjen, ali njegov slijed ipak znači nešto, upravo je glavni motiv “Ozbiljnog čovjeka”. Coenovi idu još dalje i fabulu, u svom klasičnom postupku shvaćenu kao manje važnu i nikad holivudski široko raspisanu, smještaju u židovsku zajednicu srednjezapadne američke provincije 60-tih godina. Na radiju tada sviraju Jefferson Airplane, antene na krovovima identičnih obiteljskih kuća nikad ne hvataju baš sve TV programe, a savršeno sređeni travnjaci odaju žuđenu idilu. Glavnome junaku to se savršenstvo urušava korak po korak – žena ga vara, djeca ne mare za njega, susjeda koja puši drogu i sunča se gola seksualno ga izluđuje, a u školu mu pristižu anonimna pisma koja ga kleveću i ocrnjuju. Nezaposleni brat nastanio mu se u kući, policija stiže s optužbama za kockanje i sodomiju, i sve  polako ali sigurno odlazi u propast.
  
Briljantna struktura “Ozbiljnog čovjeka” ovdje se kristalizira u načelno odvojenim pričama koje su sastavljene kao tri razgovora s rabinom. U svakome dijelu to je ugledniji, važniji i cjenjeniji rabin, da bi u zadnjemu to bio valjda i jedini živući mudrac. Ne samo da Coenovi u takvom duhovitom propitkivanju mistike, vjerovanja i onog dnevnog, nimalo duhovnog života, odlučuju kako će u svakome od tih razgovora izmučeni profesor dobiti sve manje i manje upotrebljivih savjeta, nego su u toj mreži potpuno preslikali i klasičnu priču o Jobu. “Knjiga o Jobu” naime, osamnaesta je u židovskoj Bibliji, dok je naslovni lik arhetip za ideju ljudske patnje kojeg Jahve testira. Nju je, drži se u teologiji, najteže razumjeti, jer se nesreća događa pravednom i bogobojaznom čovjeku, kakav uostalom i jest naslovni lik. Tri biblijska prijatelja koji ga savjetuju, ovdje su postali tri rabina, baš kako je i posložen “Ozbiljan čovjek”, no Ethan i Joel  odabiru priču završiti drukčije, dodajući svemu, umjesto nagrade i iskupljenja, još nesreće. Kako su i sami odrasli u striktnoj vjerskoj zajednici, koja je nežidove gledala pomalo s visoka, temeljna naznaka o neupotrebljivosti mistike, vjerojatno je i njihov stav o odrastanju, ali i nesreći koja nekoga zadesi.
 
“Ozbiljan čovjek” zato je još tamnijeg i složenijeg sjaja nego je bio, primjerice, “Nema zemlje za starce”, gdje ovoga puta nisu pozvane zvijezde koje trebaju demonstrirati svoju versatilnost, nego su angažirani manje poznati glumci, kakav je Michael Stuhlbarg u naslovnoj ulozi. Spomenuta složenost i humor koji nije na prvu loptu, nego negdje tek na udaljeniju petu ili šestu, neće baš svakome gledatelju sjesti kao naručena, ali i u tom slučaju, može se ponoviti onaj prelijepo besmislen i mudar savjet - prihvatite i tu misteriju.

Željko Luketić

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici