Čovjek ispod stola - Neven Hitrec

11.12.2009. Print | Pošalji link

Postoji ona znana priča za djecu, «Pale sam na svijetu», poučna iz više kutova i donekle upozoravajuća za klince koji požele da im nitko ne smeta.

Sad, zamislite da ste hrvatski redatelj i da vam nitko ne smeta. Čak ni publika. A i Pale se pokupio i ne želi sudjelovati. Vjerojatno je to dobar osjećaj: nema nikoga tko bi šuškao, mrvio kokice ili se došaptavao. Ultimativna prilika za uživanje u samostojećem spomeniku hrvatske filmske umjetnosti. Ali, osjeća li se tako i filmski kritičar na projekciji najnovijeg uratka Nevena Hitreca? Sam, u potpuno praznoj dvorani, na večernjoj špici multipleksa Cinestar, čijim hodnicima stalno jezde veseli tinejdžeri i u kojem čak i najopskurnije američke polukomedije nađu nekoga tko ih želi konzumirati. Upravo vam tamo osoblje kina unezvjereno objašnjava da ste jedini u ogromnoj dvorani. Vi ih tješite kako možda ipak dođe netko tko film ne gleda po dužnosti - makar neki Hitrecovi prijatelju. Nema ih. Foršpani idu i čuvaju vrijeme za goste koji kasne. Ni njih nema. Red je da i novi film Nevena Hitreca krene. 
 
Da je odlazak u kino na film Nevena Hitreca svojevrsni hazard i grubo igranje vlastitim vremenom, svjedoče i vrlo oprezni napisi u medijima o «Čovjeku ispod stola». Govorilo se kako je dobio najniže ocjene u Puli, jedan portal napisao je da se Hitrecovi filmovi «dočekuju s određenom tremom», a drugi ga je kritičar nazvao primjerom rada nekoga tko živi ispod staklenog zvona, potpuno nesvjestan što se oko njega zbiva. Onaj jedan čovjek, po dužnosti u Cinestarovoj praznoj dvorani, misli si da svi oni možda ipak malo pretjeruju. Ipak je Neven Hitrec još uvijek u rastezljivoj kategoriji «mladi hrvatski redatelj». Mlad je, treba mu dati šansu. A onda «Čovjek ispod stola» počne i onom jedinom gledatelju rastjera svaku sumnju. Svi citirani bili su u pravu, samo što «određenu tremu» zamijeni krajnja neugoda i osjećaj kako ste na projekciji «Bogorodice 2», samo što, umjesto rata i Majke Božje, ovog puta nastupaju Bog osobno i jedna tržnica. 
 
Konkretnije, Hitrec je, kao pravi dečko iz centra, simboliku siromašnih Hrvata koji stenju pod udarcem tranzicije pronašao u Dubravi. Stvarna i njegova fiktivna tržnica nestaju, a da bi prikazao grubost kapitalističkih promjena nije smatrao potrebnim odvesti film koji metar dalje, jer upravo pored te tržnice idu nizovi novobogataških kuća. To bi valjda zakompliciralo fabulu, pa je cijeli postav glumaca tumačio neki zamišljen, izopćen svijet, koji je toliko karikiran da bi i Pale znao da ne postoji. Što reći o ženi kojoj je struja propuštena kroz kosu zato jer pije? Ili drugoj, koja je prostitutka, pa je zato jako našminkana i u crvenim cipelama? Ili lokalnom muljatoru, koji ima periku i lažne brkove, vjerojatno posuđene iz dječje dramske sekcije obližnjeg kazališta u Cerskoj. Takvi likovi mogu postojati zaista samo u mašti nekoga tko suvremenu sirotinju nije vidio. Radnja je također nakrcana dojmovima djeteta velikih očiju – preljubi, incest, izgubljena djeca, naslovni junak s teškoćama u razvoju, dobrodušna prodavačica očerupanih pilića koja se ševi u grmlju, te prostitutka nimalo slučajnog imena Magdalena. Jedva, jedva probavljivo. 
 
Ipak, najveće i najneugodnije iznenađenje čuva se za kraj. Nisu to velebne vožnje i kranovi iz povišenih rakursa, niti detalj-planovi tipični za sapunice, niti tužna glazba, niti trajanje od 72 minute, koje daje naslutiti da se u montaži zbivalo nešto mučno. Pristojno je ne odavati krajeve filmova u ovakvim tekstovima, ali u ovom slučaju to je nužno – ovakvim tempom posjeta kinu, «Čovjeka ispod stola» vrlo će malo ljudi gledati, pa je zaista važno reći da Bog, Vanja Drach osobno, na kraju ima ultimativno ciničnu rečenicu. Nakon što, u obasjanom kadru kućice u cvijeću, ubogoj sirotinji i nesretnicima ispuni želju, zaključit će to tvrdnjom: «Ljudi žele više nego im treba, ali s vama je lakše.» Kakav je to Bog o kojem govori Hitrec? Onaj koji je bogatašima dao tvornice, kriminalcima novac, da bi na kraju našao malo vremena za siromahe s tržnice u Cerskoj. Oni ne traže puno, pa je te želje moguće i brže ispuniti. Vjerojatno je to ona stara katolička kako je siromasima na zemlji obećan raj na nebu. A dok se to ne dogodi, bogataši se zabavljaju. Cinično, kako god se okrene. Ujedno i šteta za mladog filmaša kakav je Neven Hitrec da u cijelom svom opusu uvijek i obavezno radi prema scenarijima tate Hrvoja Hitreca. Rezultat su ovakvi tromi, čudni i starački filmovi. Koji se dočekuju s «određenom tremom». Nevenu zaista, pod hitno i s najboljim željama, treba novi scenarist.

Željko Luketić

Pročitajte i ...
GODIŠNJI PREGLED: Film 2009.
Završio Pula film festival 2009.
Pula Film Festival raspodijelio nagrade bez kalkuliranja
Pula film festival nudi ove godine čak 10 domaćih igranih filmova!
Počinje Pula film festival 2009.

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici