Festival filmova o ljudskim pravima 2009.

16.12.2009. Print | Pošalji link

“Želim ugoditi šefu, ali nešto ne činim dobro!”, početak je ispovijedi submisivne sekretarice koja je ostala bez posla i sada traži drugi.

U filmu “Razgovor za posao” Haruna Farockija nesretna žena ne može shvatiti u čemu je pogriješila. Kuhajući brojne kave svom prevažnom i prezaposlenom menadžeru, jer to se i očekuje od jedne prave sekretarice, imala je i raspored čišćenja automata. Primijetila je, međutim, da u danu u kojem ga ne očisti, kava bude gorka, pa se odlučila na smionu akciju dokazivanja svoje poslovne inicijative. Očistivši automat za kavu jednom više nego je potrebno, razljutila je svog arogantnog poslodavca i umjesto pohvale, evo je nazad, u pripremnoj skupini koja predanošću provincijske glumačke družine uvježbava razgovore za novi posao. A sve kako bi ih netko u 60 minuta procijenio, evaluirao i možda ponovo zaposlio.
 
Farockijev film jedan je od ne toliko brojnih, ali pravilno, u sedam dana razmještenih filmova na ovogodišnjem Human Rights Film Festivalu. U svojih sedam izdanja, ovaj se događaj etablirao ograđivanjem od hrvatskog modela ‘festivaljenja’ – nema pobjednika, nema sportskog natjecateljskog duha, svi su dobrodošli i nitko ne nosi kući zlatnu statuu i lentu. Popunjene projekcije pokazatelj su svježine modela, jer bez pompe i buke, HRFF i njegov programski voditelj Petar Milat biraju naslove koji najprije odgovaraju aktivističkim potrebama. HRFF nije mjesto gdje će se prepoznati apsolutno najmoderniji trendovi unutar filma, ali je mjesto koje baš svojom slobodom koncepta može zaviriti u sve – od kinotečne arhive, pa do recentnih produkcija poput one Claire Denis kojom je i otvoren.

Vratimo li se onoj nesretnoj sekretarici, treba reći da su dva filma Haruna Farockija svakako jedan od programskih vrhunaca. Spomenuti “Razgovor za posao” mračan je spomenik ponižavanjima koje ljudi prolaze kako bi se svidjeli poslodavcu. Nimalo slučajno, autor u filmu koristi glazbu Neila Younga  za “Mrtvog čovjeka” Jima Jarmuscha. Mrtav je Jarmuschev kauboj, a ništa manje nije živ i netko tko prodaje sebe, i to ispod cijene. Korak je to nimalo udaljen od drugog Farockijevog prikazanog filma “Kreatori svijeta konzuma”, gdje se četa ljudi iz drugih profesija, primjerice psihologije i dizajna, nalazi kako bi stvorili ultimativnu klopku za potrošača u shopping centru. Tretirajući čovjeka kao laboratorijskog miša bez svijesti i identiteta, kojega treba svjetlom, zvukovima i bojama zavesti, a onda i natjerati da zagrize u sir iako nije gladan, stručnjaci razglabaju gdje i što postaviti u trgovini kako bi proizvod bio primijećen i kupljen.

Iako je tematika socijalnih prava i borbe protiv izrabljivačke, gramzive politike vrlog, novog korporativnog svijeta, bila dominantna u programu HRFF-a, nekoliko se naslova uklopilo i u opća, ljudska prava. Tako je “Grad od granica” Yun Suh  pratio jedini gay klub u Jeruzalemu, svetom gradu, koji za razliku od Tel Aviva, sve svoje istospolno orijentirane građane i dalje proklinje, ubija i pokušava zatrti. Jedini još gori tabu u tom prostoru jest suživot ili međusobna komunikacija Židova i Arapa, a prikazani građani lezbijske i gay orijentacije baš to čine – druže se bez obzira na religiju. Sjajna teza “Grada od granica” kako različitost ujedinjuje, a ne razdvaja, u negativu je prikazana i na drugoj strani, jer jedina prilika u kojoj se suprotstavljene strane u podijeljenom gradu nađu jesu nasilni protesti prema jeruzalemskoj Povorci ponosa.

Odlazeći i bliže i dalje od godišnje teme, HRFF je nužnu širinu pokazao i uvrštavanjem simpatičnog socijalnog komentara kakav je “Posljednji podvig diverzanta Oblaka” Vatroslava Mimice, ali i nežanrovskom hičkokovskom “Dvostrukom igrom” Johana Grimonpreza. Tamnu stranu nasmiješenih korporacija pokazala je odlična “Statistika” Solveiga Melkeraaena, gdje srdačni odnosi prestaju čim se poslodavcu spomene pravo radnika na pauzu ili sindikalno okupljanje. Uz već znane medijske aktiviste “The Yes Men”, HRFF se odličnim dojmovima oprostio do osmog izdanja. No, kako sam festival uvijek prati zbilju i okolinu oko sebe, mogao bi, sasvim očekivano, još jednom se posvetiti socijalnim pravima. Jer, bahata, divlja varijanta kapitalizma ovdje se tek zahuktava. 

Željko Luketić

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici