Avatar - James Cameron

19.12.2009. Print | Pošalji link

‘Draga životinjo, sad ću da te prikoljem i pojedem. Hvala ti što ćeš mi biti današnji ručak, tvoj duh sad je među ljudima, a tvoje fino meso uskoro će u moj gladni i zahvalni želudac. Pusa!’

Negdje nakon ovoga ljupki i produhovljeni plavi stvor, tri metra visok i s nestašnim repićem na međici, brzo će nožem filetirati još ljupkiju neman, s kojih šest graciozno mesnatih nogu i glavom u obliku predivne ljubičaste krizanteme koja tugaljivo vapi “Kmeee!”. Raskoš od te i takve ljubičaste boje, svijetleće zelene s plavim piknjicama i nemogućeg šarenila svih vrsta, nastanjuje “Avatar” Jamesa Camerona, samoproglašeni kvantni skok u produkciji i, nešto istinitije, najskuplji film svih vremena.

Snimljen u dvije verzije, 3-D za one hrabre i 2-D za one kojima je muka hvatati pomične titlove i leteće objekte u virtualnom prostoru, “Avatar” tehnološki vjerojatno jest korak naprijed, ali ne i skok kakav autori možda priželjkuju. Odlično riješen prostor i mikroskopski detalji mizanscene jesu nešto što efikasno odvlači pažnju, pa u gotovo tri sata ove bučne ‘new age’ mise nikad nije dosadno. Čak je i dizajn Na’vija, uzvišene vrste s planete Pandora, nešto na što se ipak uspijeva naviknuti, iako je poput starih techno-spotova iz 90-tih preplastično i ponekad začudno jednostavno skiciran. Tone i tone terabajta računalno generiranih fizionomija i dalje imaju pokret koji nije nimalo ljudski, a gledatelj kao da je zapeo na goa-trance zabavi za koju je netko velikodušno platio 500 milijuna dolara.

Jedna od često ponavljanih tvrdnji, a istinita je i treba je ponoviti, jest da “Avatar” nije potpisao James Cameron, od njega bi vjerojatno ispao negledljivi 'flop' epskih razmjera. Samo zahvaljujući njegovoj zaljubljenosti u tehnološke doskočice, sposobnosti da ih se uklopi u perolaku priču i umješnosti u montiranju akcijskih scena, “Avatar” i prolazi kao dječji spektakl u kojemu su 3-D naočale barem pola uspjeha. Sve drugo, baš kao i u «Titanicu», tek je mala ideja, napuhana do velebnih holivudskih razmjera i zapakirana za masovno tržište. U «Avataru», konkretno, tanke alegorije i oprezna kritika američke upletenosti u Irak i Afganistan, bit će naivno umetnute u usta karikiranim ljudskim vojnim likovima. Još plastičniji od nacrtanih bića, stvarni ljudi sada napadaju sirotu planetu u potrazi za nekim mineralom, čitaj naftom, izgovarajući varijacije na Bushove govore o ratu protiv terora. Puni steroida i želje za agresijom, oni čak i po raspodjeli uloga variraju n-te derivacije Coppoline «Apokalipse» i još više Scottovih «Aliena». S uvjerenjem, kao da to nitko do sada nije činio.

Ali i to se, barem dok je Sigourney Weaver u kadru, donekle i može shvatiti. Ono, međutim, što se ne može, jest idejna indoktrinacija ravna posjeti nekog eko-sela, pri čemu su motivi «Avatara» kao kakav monolog o potrebi ljudskog povratka prirodnoj ravnoteži. Od činjenice da se Na'viji svojim repićima poput USB-a uključuju u biološku mrežu, pa do mističnog drveća koje funkcionira kao biološka matrica ekvilibrija, sve do zahvaljivanja hrani kojoj se mora objasniti da filetiranje šnicla nije ubojstvo nego tek «ulazak u ljudski krug duša», «Avatar» je poticajan kao i čitanje kataloga zdrave hrane. Ne da je katalog zdrave hrane nešto loše, niti ima nešto pogrešno u ekološkoj osviještenosti, no Cameronov film, unatoč tehnološkoj raskoši i mjestimice postignutom fotorealizmu, ne ide dalje nego što je već stigla, primjerice, Disneyjeva «Pocahontas». Još gore, tko god da je gledao «Smaragdnu šumu» Johna Boormana, prepoznat će u «Avataru» copy-paste elemente, samo što je to Boorman učinio puno ranije, ne računajući na efekt začudnosti novotarija. Iako je «Avatar» za djecu poučan film, dojam za odraslije bit će kao da su opet u luna-parku, samo što im više nitko ne daje šećernu vatu, niti im u sjedala pušta struju kako je činio William Castle 50-tih, nego im na ulazu daje 3-D naočale. Promijenila se igračka, ali sve ostalo je isto.

Željko Luketić

Pročitajte i ...
GODIŠNJI PREGLED: Film 2009.

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici