LAK ZA KOSU (Hairspray)

06.09.2007. Print | Pošalji link

Da je ostao živ, tko zna kako bi danas izgledao i u kakvim bi filmovima nastupao legendarni transvestit Divine.

Čineći jezgru 'Dreamlanda', trash i camp grupacije iz Baltimorea koju je sastavio i do osebujne slave doveo John Waters, Divine je osamdesetih baš kao i sam Waters krenuo subverzivno prekapati srednjestrujaške vode. Ekipa je ostala svoja i dalje se bavila sprdnjom na račun društvenih klišeja, no 1988. godine imali su baš jednu takvu prekretnicu: Divine je već kotirao kao znana glazbena i glumačka zvijezda, upravo je krenuo snimati nastavke serije "Bračne vode" kao gostujući lik, dok je Waters završio "Lak za kosu", svoj napristupačniji naslov. "Pink Flamingos 2", bio je napisan, iako ne i snimljen, jer je sve prekinula smrt glavnog glumca: baš te 1988. Divine je preminuo u snu. Waters je tada shrvan izjavio kako nastavak "Pink Flamingosa" bez Divinea nema smisla, jer nitko ne može stati u njegovu štiklu - i doslovno i preneseno. Pitanje koje se može postaviti 2007. godine glasi slično: može li i "Lak za kosu" funkcionirati bez Divinea?

Dakako, ne. Ipak, u međuvremenu je "Lak za kosu" postao Watersova najpoznatija franšiza i svakom svojom inkarnacijom nažalost sve udaljenija izvornim idejama. 2002. godine kreće raspjevani mjuzikl na Broadwayju, ove pak, hollywoodska prerada kazališne prerade. Waters je sve to blagoslovio, iako se u svemu daje naslutiti i malo cinizma: u godinama u kojima svoje filmove jedva uspijeva financirati, jer i sadržajno ublaženi teško nalaze producente, jedan njegov stari projekt donosi siguran i nemalen novac. Mora da se dobro nasmijao gledajući ovogodišnju verziju Adama Shankmana: najčudniji zaokret u eksploataciji "Laka za kosu" upravo je u karakteru kojega je prije tumačio Divine, a na Broadwayju Harvey Fierstein, glumac sa sličnom reputacijom u rodno zbunjujućim ulogama. Sada pak isto mjesto upražnjava John Travolta, pogrešan i čudan odabir uloge koja treba odati jednako bizaran naklon izvornom Divineu. Umjesto majke glavne junakinje za koju bi trebalo biti jasno da je muškarac, čime siže o tjelesnoj i rasnoj segregaciji 60-tih godina dobiva sloj više, nova je Edna Turnblad nesimpatični izvanzemaljac s blagom govornom retardacijom. Ponašajući se poput maloumnika, Travoltina Edna bori se s naslagama iznimno neuvjerljivog kostima, a lik, iako plošan kako to i traži propisni mjuzikl, odrađen je poput strašila u izlogu koje će jednog dana, nastavi li se "Lak za kosu" saga, valjda postati i video-igrica.

Odabravši vidljivu travestiju, novi autor Shankman izbjegava i preinačuje dijelove priče koji mu zasigurno ne bi zagorčali život kod cenzorskih uplitanja, ali bi ga barem izdigli iznad bljutavog holivudskog štanceraja. Čak i u ovoj verziji celuloidne kave za koju znamo da neće imati ni traga kofeina, "Lak za kosu" izigrava sva potencijalno zanimljiva mjesta i žrtvuje ih darežljivoj minutaži plesa i pjevanja. Međutim, crnački glazbeni duh na kojemu je primjerice namjerno i motivski počivao prvi "Lak" ovdje je zamijenjen "izbjeljenim" orkestracijama - film se zamara idejom prihvaćanja različitosti, dok, paradoksalno, zvuk filma je bijel. Drugi naglasak na pretile osobe, koje bivaju odbijene i odbačene zbog klišeja ljepote, također je bačen u vodu sistematskim korištenjem klišeja upravo o njima: divna i retardirana Edna cijelo se vrijeme prejeda, čime film samo potvrđuje kako je njegova poruka ljubavi, mira i prihvaćanja 'drukčijeg' promašena, odnosno duboko uronjena u stereotip iz kojega se ni ne pokušava izvući. Shvatili smo, debeli ljudi, ma koliko ih voljeli, zaista stalno žderu. Rodno pak oslobođeni Travolta, iako je supruga Christophera Walkena, u sekvenci u kojoj par zaljubljeno pleše i proklamira svoju ljubav, ne zavrijedi niti poljubac svog muža. Suprug izvanzemaljac, koji kao da je pobjegao iz izbačenih scena scijentološkog trash klasika "Bojno polje Zemlja" i ovdje se unatoč kostimu vodi kao muškarac, pa bi valjda bilo nečuveno da se Travolta i Walken kušnu, jer ako to ne mogu učiniti u campu kakav je "Lak za kosu", gdje mogu? Očito valja čekati tu buduću video-igricu ili se, za što nije potreban nikakav poseban povod, prisjetiti originala.

Željko Luketić

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici