Bolesno - Sicko

07.12.2007. Print | Pošalji link

Kakve li uvrede za Ameriku, biti tek jedno mjesto ispred balkanske državice Slovenije i to negdje oko nimalo visokog broja 37.

Radi se o listi država s najboljim zdravstvenim sustavom koje je Michael Moore ponudio publici svog petog filma “Sicko”, uobičajeno i u već znanom mu stilu, bez navođenja izvora i sa upečatljivo posloženom grafikom. Muljator, odnosno demagog plemenitih namjera, koji je toliko kompromitirao svoju poziciju vjerodostojnosti da se njegova sorta “dokumentarnog” filma već odavno piše s navodnicima, uglavnom iz zabrinutosti za faktičnu čistoću žanra, i dalje napada najveće i najopakije, služeći se svim raspoloživim sredstvima. Zdravstvo, kao djelatnost koja je u Americi privatna poduzetnička kategorija i kao takvo je prepušteno korporacijama koje prodaju skupa osiguranja, zaista je važna i univerzalno zanimljiva tema, no način na koji je ovaj puta djelovao glavni američki agent provokator bitno je lokalnije pozicioniran od njegovih prijašnjih naslova. Takav nastup i jest Mooreov ključ uspjeha, jer se fokusiranjem na uže, vrlo lako zapodjene razgovor o općem.

Bahat, beskrupulozan i posve osoban u vendeti, ili bolje rečeno misiji obračuna s Bushovom administracijom, Moore dodiruje i upozorava na važne stvari i ono što je dobro primjetiti, u njegovom je radu još uvijek puno svađalačke strasti. “Sicko” je progresija autorskog oblikovanja dokumentarnog žanra, kojeg je Moore doslovno preporodio i istjerao u žižu festivala i medija, pri čemu mnogi imaju problem s tim autorskim, dvojeći u objektivnost i točnost. Osobitost, pa bila i moralno ne odveć krijeposna, još uvijek jest osobitost i baš zbog toga što se Mooreov film može prepoznati već nakon nekoliko minuta gledanja, znamo da je autor uspio. “Bolesno”, kako je u nas preveden, zanatski je najuspjeliji njegov rad do sada, besprijekorno montiran i postavljen u svoju poziciju pravedničkog propovjednika koji priča svoje i nije ga briga za drugu stranu. Taj prigovor, ključan u javnoj diskreditaciji, Moore je sam obrazložio, govoreći kako uz sav PR i kupovanje medija, korporacije imaju dovoljno mjesta za svoju verziju priče, dok u njegovom izlaganju za njih nema mjesta. Ovaj posve legitiman stav trn je u oku Mooreovih kritičara, no valja napomenuti kako “Sicko” kao i svi prethodni filmovi, nije novinarska reportaža, nego dokumentarac koji svoje margine proteže i do stand-up komedije, propagande, ali i čistog aktivizma.

Obrušavajući se na američki sustav zdravstvene zaštite, Moore je opet najbolji kad se dohvati spomenutog aktivizma, koji filmski funkcionira i kao realna dramatizacija unutar dokumenta. I sam to zna pa cijeli naslov uobličuje u niz kontrapunktiranih točaka, netipičnih za matični žanr. Kad je nešto smiješno, Moore će to ismijati do groteske, ali će zato odmah ponuditi tragičan i mračan dio, kako bi svoju publiku, opet netipično za dokumentarac, šamarao emotivnim kategorijama drame. Sličan je tijek i činjeničnog dijela: američko zdravstvo, koje je i po tamošnjim priznanjima u lošem stanju, autor će ocrniti još više, dok će pozitivne primjere, poput Francuske i Velike Britanije, romantizirati poput djeteta koje se čudi besplatnim slasticama. Korak previše za njegovu je domicilnu publiku bila Kuba, koja je prikazana kao raj na zemlji za sve nemoćne i bolesne, zbog čega se Moorea mislilo i sudski goniti. Naravno, svatko imalo upućeniji zna kako stvar nije toliko ružičasta, dok će oni pažljiviji primjetiti da se na onoj listi s početka priče, gdje je Slovenija mračan broj 37 krije jedna trivijalna zanimljivost – broj 38 upravo je Kuba, zemlja savršene medicinske zaštite.

Ali to je Michael Moore, aktivist na ego-tripu koji vlastitim progoniteljima šalje anonimne čekove s financijskom pomoći, ne zato da im pomogne nego da bi ih mogao iskoristiti za prikladniji kraj svog filma. Je li to moralno upitno? Jest. Je li to posve osobno i subjektivno? Svakako jest. Proizvede li sve to na koncu odličan film koji, za razliku od drugih, ipak potakne neke stvarne promjene u društvu. Apsolutno da, i zato, svaka čast Amerikancima na Michaelu Mooreu. Jednog takvog, makar kloniranog, valjalo bi poslati u Hrvatsku, pa da vidi što je zbilja horror zdravstvene zaštite, otvorene korupcije liječnika i neprikrivenog lihvarenja pacijenata.    

Željko Luketić

Pročitajte i ...
Dokukino - mjesto za gledanje dokumentaraca
Dokukino - kino koje će prikazivati dokumentarne filmove
ZagrebDox 2009.
Počinje peto izdanje ZagrebDoxa!
U kina se probio domaći dokumentarni film o zatvorenicima!
Što sa sobom preko dana?
Fragmenti o postmodernizmu, medijima, politici, Americi i filozofiji
Filozofija - opijum za narod?
Sarajevo film festival audio
Glamour na bosanski način - osoblje na crvenom tepihu!

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici