Prestiž (The Prestige)

13.01.2007. Print | Pošalji link

Priličan broj profesija počiva na ideji kako ljudi žele biti prevareni, odnosno, možda i namjerno, nikada ne gledaju pažljivo.

Od toga sasvim pristojno u Hrvatskoj žive krupni političari, u Hollywoodu i šire filmaši, dok je najstariji zanat nuđenja šarenih laži za novac upravo onaj magičarski ili mađioničarski. Korektnije, oni su svi iluzionisti i pristupaju svome poslu vrlo ozbiljno. Jedna od stvari koju vrlo brzo naučimo gledajući posljednji film Christophera Nolana, jest nekoliko teoretskih postavki samog čina iluzije: neprijeporno, publika zna kako izvedeno nije istina, ali to još uvijek želi. Pažnju joj najbolje odvlači kakva ljepuškasta asistentica, još je malo uvjeri tobožnja provjera s unaprijed probranim dobrovoljcima, a da bi sve funkcioniralo kako treba, trik mora imati i svoju internu dramaturgiju. Prvi dio iste je zavjet, nešto vrlo obično se ponudi ili prezentira, slijedi zaokret, to nešto obično nestane ili se pretvori u pticu i odleti, i na kraju, ono najvažnije, slijedi treći čin, u žargonu nazvan prestiž.

U tom posljednjem dijelu, ključnom za publiku ali i iluzionista, potrebno je ono što je nestalo vratiti, asistentica pretvorena u pticu mora opet postati oskudno odjevena gospođica, ako je pak ispiljena na dva dijela, mora iznova biti cijela. Prestiž određuje vrijednost magičara, kaže se u edukativnom dijelu istoimenog filma kao stvorenog za Christophera Nolana, redatelja koji si je “Mementom” i “Insomniom” izgradio reputaciju majstora iluzije. Ovdje Nolan nakon male pauze s Batmanovim počecima ponovo manevrira na domaćem terenu, no za razliku od naslova koji su ga proslavili, previše pristaje na industrijske norme. Razvidno iz prethodnog, dobar dio njegovog “Prestiža” bavi se razotkrivanjem svijeta iluzionista – objašnjenja i voajerski uvidi u interne prakse zanimljivi su za laike, ali za film čine isto što i trik čiju tajnu poznajete – otkrićem prestaju biti zanimljivi. “Prestiž” u rukavu, nažalost, nema toliko bijelih zečeva koliko bi se od Nolana očekivalo, u osnovi je riječ o detaljno pletenoj misteriji perioda koja u završnici postane vrlo nervozna, promijeni žanr u znanstvenu fantastiku i ispuca toliko lažnih krajeva da na kraju postane potpuno irelevantno tko jest, a tko nije. Ubio, ostao živ, nestao... izaberite sami.

Predugačkog trajanja i fetišistički oslonjen na rekreaciju razdoblja, “Prestiž” svoj središnji motiv traži u opsesiji, odnosno sukobu dva magičara koji jedan drugome zbog rivaliteta uništavaju scenske nastupe. I to traje gotovo beskonačno, nikakve internije dinamike u tim likovima nema, jer Nolan krivo predmnijeva da za njegove junake rade pokazani trikovi, dok bi daleko interesantnije bilo znati što te ljude čini upravo takvima i otkud im ta potreba da lažu i izvan pozornice. Nekakvo zrno mudrosti dao je Nikola Tesla, najzanimljiviji, nažalost sporedni lik u filmu, pomalo nezgrapno, ali ipak i više nego dostojanstveno prikazan kao David Bowie s brkovima. Tesla, kojega progone karikirani Edisonovi ljudi, činio se kako zna što govori kada zbori o opsesiji, dok oni koji su o tome trebali najviše reći, posve neuvjerljivi Christian Bale i Hugh Jackman, pametan dijalog nadomještaju grandioznim nastupima, kao da su još uvijek u kostimima Batmana ili Wolverinea. Spektakl iluzije tako postaje proračunati ‘whodunnit’ čija ideja hlapi odmah po završetku filma, krivo postavljenog na tvrdnji kako više znači bolje: publika možda želi biti prevarena, ali samo jednom.

Željko Luketić

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici