Beowulf - Robert Zemeckis

10.01.2008. Print | Pošalji link

Nakon što se fantasy uz pomoć Petera Jacksona vratio u velikom stilu, a svijet izmaštanog dobio i Harryja Pottera kao potkategoriju za školarce i '300' za one puno odraslije, pitanje je na koga cilja 'Beowulf'.

Stari engleski ep koji se bavi skandinavskom legendom u naslovnoj roli ima moćnu figuru koja se bori protiv triju čudovišta i tako spašava zemlju od propasti. Germanska mitologija u pozadini, forma 'natčovjeka' u izvedbi i estetika mača i sandale čine se kao savršen nastavak za urlike Gerarda Butlera dok brani Spartu. Međutim, trajna opsesija ovog podžanra domoljubljem, snagom i junačkom časti u ovoj je verziji 'Beowulfa' karikirana u više nepotrebnih razina, od kojih neke, nimalo namjerno, spuštaju ovaj klasičan ratnički siže u domenu komedija poput Austina Powersa. S tim da je Austin izuzetno dobro pogođen lik, dok plavokosi bradonja iz klasične književnosti, unatoč brojnim identifikacijskim povicima, pati od bolne krize identiteta.

Najvidljiviji zahvat koji je 'Beowulfa' spustio ispod zadanih ciljeva, nažalost, upravo je onaj kojim se redatelj Robert Zemeckis najviše ponosi. Želeći demonstrirati nove tehničke mogućnosti u kojima se balansira na granici igranog i animiranog filma, 'Beowulf' je nastao snimanjem akcije živih glumaca, koji su naknadno računalno obrađeni u animirane likove. Navodno se time dobilo veću prirodnost ljudskih pokreta, više detalja i uvjerljivost, no je li ta tehnologija još uvijek nedorađena ili Zemeckis njen krajnji potencijal nije iskoristio, pitanje je koje se postavlja već od prvog kadra filma. Detalja zaista ima više, no ima ih i kod Petera Jacksona, pa to i nije značajan novitet nad kojim bi trebalo rasipati epitete, ali dio koji se tiče pokreta jednako je trom i neprirodan kao i kod klasične CGI animacije. Jasno je da je riječ o animaciji - 'Beowulfov' crtež, koliko god da je imao ljudski predložak, i dalje je sjajan i plastičan kao ušminkani 'Shrek', i, upravo zbog hvalisanja autora, ono što je kod 'Shreka' vrijedan zanatski rad ovdje se gleda kao trik, odnosno nedostatak koji nepotrebno odvlači od realnosti.

Sadržajni trikovi također su problematično izabrani. Izvorni ep prilično je izmijenjen, čak mu je i religijska pozadina iz prokatoličke izmještena u trenutno moderna poganska razmišljanja, što nije argumentirano niti iskorišteno. Događaji iz 6. stoljeća, tik pred kristijanizaciju Skandinavije, ovdje u brojnim citatima kao krivnju za 'prestanak vremena heroja' spominju nekog novog Boga, trpajući mu u zasluge i to što je ljudima donio tek siromaštvo i patnju. Sasvim nepotrebno i neiskoristivo, jer lik Johna Malkovicha, lokalnog mudraca, ionako bez problema na kraju natakne križ oko vrata, pa sve tlapnje oko katoličkih ideja padaju u vodu. Ipak, najsubverzivniji dio priče, kojeg su scenaristi Roger Avary i Neil Gaiman konstruirali uglavnom kako bi se najnoviji 'Beowulf' bolje prodao čitateljskoj publici 'Klika', jest njegova rodna i seksualna politika koja, zahvaljujući krinki animacije, prolazi dosta neopaženo.

Glavni lik tako i nije, kao što bi se očekivalo, pokretač radnje. Cijeli film zapravo gura nekoliko kadrova majke svih čudovišta Angeline Jolie, koja je ovdje, iako narisana, konstantno gola. Tupavi holivudski mozak dodao joj je i štikle, koje nekim čudom izrastaju iz njenih nogu, a dok zavodi Beowulfa, Angelina miluje falusoidni mač, koji se netom po ručnoj obradi pretvori u sluzavu bjelkastu tekućinu. Simbolično, nema što. Ostatak žena sveden je na kućanice koje čekaju oplodnju napaljenih ratnika i raspravljaju koji je u krevetu živahniji, dok je najkomičniji trenutak Beowulfova neopisiva potreba da se bori posve gol. Naravno, čak i uspjelije od samog Austina Powersa u sličnoj sceni, njegove genitalije bivaju prikladno sakrivene slučajnim objektima u kadru, ali to ni njega ni njegove ratnike ne sprečava da pri borbi sa čudovištima komentiraju ima li dotična neman penis ili što drugo među nogama. Uzme li se u obzir kako su ta čudovišta zapravo izvanbračna kopilad moćnih skandinavskih kraljeva i Angeline, dolazimo do toga i da su upravo preljub, laž i prijevara skriveni motivi hedonističkog Beowulfa, sklonog uništavanju prethodnika vlastitim striptizom. Zašto on to radi, kamo je nestao njegov penis i zašto su sise Angeline Jolie poželjene, dok zvijeri predstavljaju ozbiljan i odrasli motiv bračne nevjere u ovom porniću za pučkoškolce, nije objašnjeno, ne do kraja, nego ni od početka. Ostaje samo smijati se gluposti jednog filmaša kojega je softver uvjerio kako radi nešto novo, iako žanrovski hardver postoji već puno godina, a on ga je namjerno odbio koristiti.

Željko Luketić

Pročitajte i ...
Stranac - Howard McCain

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici