Alpha dog

02.05.2007. Print | Pošalji link

“Sve ovo je o roditeljstvu i brizi za svoju djecu”, kaže gospodin s perikom u tipičnom hollywoodskom obraćanju publici i to dok još film traje.

Dijalog je zapravo suvišan i u podtekstu se može čitati i kao “vi bedaci vjerojatno niste shvatili o čemu je, pa evo da i to kažemo”. Iako je premijerno igrao na festivalu u Sundanceu i time valjda dobio aureolu nezavisnog rada, nema tu ničega nezavisnog, osim možda najpotresnije scene ikad snimljene nakon legendarnog križanja nogu. Ista uključuje celulitni kostim ukraden iz recentnih komedija Eddie Murphyja koji je slavnoj glumici nabacio stotinjak kila, nešto godina mudrosti, automatski dodao tugu zbog gubitka u obitelji i prestrašio FX majstore da će suze, čini se prave, možda i rastopiti bizarnu lateks obmanu. O čemu se zbilja radi? Bruce Willis i još jedan strašan stršeći tupe, Sharon Stone histerična kao debela majka, Justin Timberlake uvjeren da je Eminem, a redatelj Nick Cassavetes opet na krivom putu s idejom kako je talent stvar genetike.

“Alpha Dog”, film koji svoju tezu mora reći da biste je shvatili, ne zato jer je nedokučiva, nego zato što je sin starog Cassavetesa nesposoban, još je jedna od onih potresnih, stvarnih i predizajniranih priča iz života odraslijih tinejdžera. Nigdje nije napisano “snimljeno prema stvarnom događaju”, no jest tako, čemu u maniri fino konstruiranog publiciteta svjedoči podatak kako se sadržaj sklepao iz službenih sudskih spisa, stvarnih likova i jedne tužbe zbog upravo tog virkanja. Zato je pametan Cassavetes, mudrica jedna snalažljiva, izmjenio imena protagonista, te “Alpha Dog” više nije priča o mladom gangsteru glupavog imena Jessie James Hollywood, nego, nadahnuća li, sada se momak zove još glupavije, Johnny Truelove. Ostatak skrivanja stvarnosnog dodira redatelju je bio previše, pa je pobojavši se brižno kako publika neće shvatiti o čemu se radi, preko trideset likova u filmu nakitio natpisima imena, prezimena, situacije, vremena, pa čak i službenog sudskog broja kojim se vode u procesu koji upravo traje. Velik je to zalogaj za bilo kakvu karakterizaciju i za sposobnijeg redatelja, ali ovaj “Alphin” dosjetio se dosad neviđenom triku split-screenova, odnosno kadrova u kadru, koje zasigurno slučajno koriste svi video-spotovi i serije koje imalo drže do sebe.

Šalu na stranu, “Alpha Dog” je kompleksniji promašaj od toga. Tek da ponovimo, jer gomilanje je glavna oznaka Cassavetesa juniora: natpisi, podnatpisi, 30-tak likova, razlomljeni kadrovi i najbolje od svega, lažni dokumentarac unutar igranog filma, s tobože autentičnim izjavama kostimiranih glumaca. Tko tome ne vjeruje, dotući će ga činjenica da je glavni lik najbezličniji, te da čak i Justin Timberlake uspijeva ukrasti show, iako ne čini ništa više od onoga što inače i radi u svojim nastupima. Glede snalaženja, spomenimo i da je samom Cassavetesu bilo potrebno nemalih 40 minuta zagrijavanja kako bi postavio osnovni zaplet, iako i nakon njega nije jasno tko je tko, te kako postoje dva kraja, jedan pravi - gdje bi svatko normalan zaustavio stvar i pustio špicu - ali i onaj extra, gdje se autor jednostavno ne želi oprostiti od svog djela, pa još 15 minuta boravi u svijetu tinejdžerskih mafijaša koji metre filma troše pozirajući za modne hip-hop žurnale: svaki momak ima set najboljih tetovaža, bijele kučke uvijek su spremne za trojac, love i droge ima, a čak i otmice bivaju izvedene tako da žrtva uživa i ne želi pobjeći jer je u tom pretjeranom glamuru sve bolje.

Koju god moralku se htjelo izreći, nije se baš uspjelo, jer je Cassavetes stvaran događaj toliko lažno predstavio da je jedna od umjerenijih kritika bila i “too trashy to be real”. “Alpha Dog” je stilizirana, nesuvisla muljaža bez glave i repa, koju nikako ne treba doživjeti kao blisku radovima Larry Clarka, jer je razlika enormna i ne samo u staležima te zastranjene mlađarije. Kad bi Cassavetes imao 10% pojma što želi kao što zna Clark, ili kad bi se barem skinuo s tripa očeve igre s glumcima i sadržajem te prestao pobožno kopirati “Entertainment Tonight” i “Yo! MTV Raps”, možda od njega i ispadne nešto. U međuvremenu, i “Spiderman 3” obećaje više stvarnosne karakterizacije od ovog Beverly Hills “gangsta & bitches” smeća. Yo!

Željko Luketić

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici