Idiot - Ivan Plaziblat

16.04.2008. Print | Pošalji link

Nije tome bilo tako davno kad je na raspravi u sklopu Eurokaza, točnije okruglom stolu na temu rada i talenta u kazalištu, zaključeno da mladi redatelji danas rade u šupama.

Iako za to postoje i financijski i organizacijski razlozi, bit će da ipak među njima postoji i onaj poetički i to ne samo zato što, kako glasi ponavljana teza, «kazalište gubi bitku s bržim, suvremenijim i spektakularnijim medijima». Ivan Plazibat jedan je od tih mlađih hrvatskih redatelja kojima, u krajnjoj liniji, nitko ni ne nudi veliku scenu, pa je u repertoar Teatra &TD uspio ući na mala vrata, preko polukružne dvorane, ali s ambicioznim projektom novog čitanja Dostojevskog i njegovog «Idiota».

Rezultat je predstava koja zaista širi sad već čvrste konture &TD-ovog programa, jer riječ je o gotovo klasičnoj produkciji, koju ne bi trebala odbiti ni druga kazališta s manjom pozornicom, na primjer Gavella ili ZKM. Najlakše bi bilo proglasiti je lektirnom, s obzirom da je riječ o radikalnom kraćenju predloška, s minimalnom upotrebom novokazališnih izvedbenih i interpretacijskih začina. U ovoj predstavi, naime, istraživanje se svodi na kraćenje i pokušaj gradnje konzistentnog vezivnog tkiva između scena. Iako podrazumijeva očekivani gubitak u odnosu na predložak, takav postupak s druge strane, ne donosi i velik dobitak.

Ivan Plazibat već se donekle dokazao razvijanjem dramske forme iz proznog predloška preko Kafkinog «Procesa» u Kazalištu slijepih i slabovidnih. Prelaskom u &TD, međutim, nije promijenio svoj odnos prema izvorniku, koji se oslanja na poštivanje zadanog materijala, s tek nagovještajem moguće nove interpretacije ili dijaloga. Odmak ovakvog «Idiota» čita se najprije u sporadičnim inscenacijskim iskoracima koji kao da se rugaju klasičnoj postavi dramatizacija takozvanih velikih romana te njihovoj u pravilu  psihološko-realističnoj interpretaciji. U pokušaju da bude i slikovit prikaz radnje, i odmaknut kao komentar na nju, Plazibat si je «Idiotom» ipak postavio previše zadataka, pa ne čudi što je ispunio tek onaj, uvjetno rečeno, primarni, to jest - lektirni. 

Dramaturginja Lana Šarić iz «Idiota» je izvukla ključne scene, tako da predstava funkcionira kao kvalitetni sažetak, kojem dodatak mikrofona i takozvanih izvođačkih izlazaka iz uloga, samo smeta. Naime, polifoniju izvornika pokušalo se riješiti sustavom izmjena realistično odigranih prizora i pauza u kojima se jedan od protagonista pretvara u svojevrsnog najavljivača ili voditelja radnje. Sam postupak podsjeća na TV aukcije, ili navodno polemičke okrugle stolove televizijskog formata, ali u predstavi služi prije kao katalizator, nego kao osviješteno preklapanje medija.

U takvom kontekstu, izbor Luke Dragića za naslovnu ulogu kneza Miškina pravi je pogodak,  koji čak i vanjštinom odgovara crno-bijeloj slici svijeta, pojednostavljenoj i postavljenoj u opreci njega i Rogožina. Tupim ali dobroćudnim pogledom, uvijek pomalo stegnutom stavu koji sam po sebi nagovještava određene psihičke smetnje, njegov Miškin čini se kao lak zadatak, iako to nije. Pritom je, baš zbog Dragićevog HNK-ovskog iskustva, pohvalno izbjegavanje stereotipa i inzistiranja na naturalističkom prikazu, na primjer, epileptičnog napada. U ovom slučaju Miškin pribjegava tek grču i pokrivanju ušiju rukama, što se kao simbol, ali i komentar svijeta na tragu Dostojevskog, nameće i cijeloj predstavi. Toj amblematskoj gesti pokušava parirati Filip Juričić kao od strasti sazdan Rogožin, čija se inače poštena glumačka interpretacija, zbog pretjeranog htijenja, na trenutke pretvara u karikaturu koju je teško čuti osim kad zaurla. Istim karikaturalnim pristupom postavljene su i ostale role, nedovoljno iskorištenog Nikše Butijera, snažne i žarišne Nataše Dangubić kao fatalne Nastasje, te poprilično blijede Aglaje Franke Klarić.
 
«Idiot» u režiji Ivana Plazibata u Teatru &TD je, parafrazira li se drugi aktualni naslov, «odmor od eksperimenta», ili poziv onima koji ostatak repertoara Centra istraživanja izvedbenih umjetnosti ne vole, ne mogu ili ne žele prihvatiti kao kazališnu suvremenost. U tom raskoraku upitna je i njegova budućnost i svrha.

Igor Ružić

Pročitajte i ...
'Nedavno, nedaleko' u Galeriji Nova
Mounira Al Solh i Darinka Pop-Mitić u Galeriji Nova
Nakon Shakespearea i skraćeni Dostojevski u &TD-u

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici