Gulliverova putovanja – Oliver Frljić

23.10.2008. Print | Pošalji link

Domaće kazalište trajno pokušava napraviti predstavu koja bi mogla funkcionirati za različite uzraste, ali mu to nikako ne uspijeva.

'Gulliverova putovanja' u režiji Olivera Frljića snažan su doprinos repertoaru ZKM-a, kazališta koje u svojem imenu nimalo slučajno nosi i epitet mladi, u smislu povezivanja generacija koje se teatru ne moraju učiti samo u nominalno dječjim ili malim kazalištima. Upravo zato obraditi nekadašnju satiru koja je u međuvremenu postala dječja lektira i nije naročito hrabro, ali je potrebno, kako zbog lektire, tako i zbog repertoara. S obzirom na resurse ZKM-a, 'Gulliverova putovanja' pravi su odabir, upravo onaj koji ne bi stao na bilo koju drugu od zagrebačkih pozornica rezerviranih za predstave namijenjene mladima i mlađima, dok s druge strane svojim izvornim značenjem ulazi u red škakljivih predstava kakve je ZKM nekad radio. Oliver Frljić potrudio se donekle spojiti te dvije oprečne odrednice, i tek djelomično uspio u namjeri da zadovolji i one od sedam kao i one sa sedamdeset i sedam godina.

Jonathan Swift je 'Gulliverova putovanja' pisao s osvrtom na tadašnje englesko društvo, a Frljić je pokušao vratiti staru slavu priči koja nikako nije mišljena samo za djecu. Liliput je vječna metafora smiješne, osobom vladara obilježene državice u kojoj pravila i zakoni nisu važni, što je čini primjenjivom u gotovo svakom društvenom kontekstu, pa onda naravno i hrvatskom. Tako je i u ZKM-ovoj predstavi lako prepoznati sasvim aktualne detalje, od političkih laži do nepotizma, povodljivosti i korupcije.

Oliver Frljić predstave za djecu radi bez odmaka kakav inače nude produkcije takvog tipa, ali iako ne podcjenjuje svoju publiku, on joj pristupa s pozicije prije roditeljske, dakle, na koncu ipak autoritativne, nego pedagoške, ukoliko je moguće zamisliti pedagošku poziciju bez autoriteta. On nudi teme i poticaje, ali bez didaktičke opreme, što je isto kao da se djetetu ponudi motorna pila ili kutna brusilica bez objašnjenja o rukovanju i pripadajućim opasnostima. Zato je upitno kome su zapravo namijenjene opaske o pravnoj državi koju treba pustiti da 'učini svoje' ili metonimijsko gaženje zakona. Gullivera ionako nije briga, djeci te scene ne objašnjavaju pojam pravne države, dok odrasli teško da još uvijek uživaju u prizoru generala koji doslovno gazi zakone kad im je to ionako svakodnevica.

'Gulliverova putovanja' bitno bolje funkcioniraju na razini karikature koja svoje posljedice niti ne želi nego protječe u formi sleta za ansambl ZKM-a i njegove goste. Koreografija Sandre Banić Naumovski gotovo nikada ne prestaje, jer scenski pokret je razrađen sve do karikaturalnih detalja, dok grupne scene zapravo i nisu drugo nego više ili manje stilizirani ples. Prati je glazba svedena na tek dva broja, motivirajući 'Popcorn' i revijalno aranžiranu 'Fly me to the Moon', čija brojna ponavljanja ipak začudo ne rezultiraju iritacijom. Prije je riječ o svojevrsnoj konstantnoj podlozi koja ima vlastiti život, ponekad i neovisan od događanja na sceni. Time i cijela predstava dobiva na brzini, pa opasno pada tek u sceni požara koja je riješena tek jednostavnim pojedinačnim protrčavanjem, a ne, kao što bi se moglo očekivati, sveukupnom panikom.

Skokovitost dinamike predstave u kojoj se izmjenjuju zahtjevni grupni prizori s prazninom scene popunjene su i scenografskim invencijama Ive Matije Bitange i Lea Vukelića i kostimima modnog studija Artiđana. Od golemih Gulliverovih nogu, preko knjige na glavi dvorske prevoditeljice koja uvijek pogrešno tumači do zaista raskošnih kostima dvorske svite, predstava u jednom trenutku izgleda siromašno, da bi već u drugom pokazala razliku između rada u malim kazalištima na periferiji i jedne od središnjih institucija hrvatskoga glumišta. A takav rad donosi i kvalitetni ansambl, u kojem su se ovoga puta istaknuli Frano Mašković i Nina Violić kao liliputanski kraljevski par.

'Gulliverova putovanja' titraju između želje da se satiri vrati nekadašnji sjaj, simpatičnih besmislica poput iznenadnog slijetanja anđela s disko-kuglom i dugotrajne eksplikacije skečeva, točnije zamorno ponavljanje iste radnje kako bi se shvatila njezina potencijalna duhovitost, ili kako bi upravo ponavljanje postalo razlog smijeha. Mogla bi postati pravi hit ukoliko ciljana publika, ili ona nešto šira, pristane zažmiriti na jedno oko.

Igor Ružić

Pročitajte i ...
Kazalište - godišnji pregled 2008.
Oliver Frljić osvaja Zagreb
Oliver Frljić 'Bakhama' i 'Gulliverom' napada Zagreb
ZKM na kraju još jedne uspješne sezone
ZKM: 'Europske koprodukcije su budućnost i hrvatskog kazališta'

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici