1 siromašan i jedna 0 - Tomislav Medak & Goran Sergej Pristaš

17.01.2009. Print | Pošalji link

„Ustajte vi zemaljsko roblje...“, glasila je davna gotovo himna koja danas, ako već nije psovka, onda je barem relikt s isključivo povijesnim značenjima.

Rad nedjeljom puno je važniji, pa je upravo paradoksalno kako se dvije potpuno oprečne ideologije u brizi za ponovno potlačenog radnika, ili djelatnika, okreću gotovo istim argumentima. S jednom malom razlikom – nekadašnji više-manje uređeni sustav za radnike se brinuo između ostaloga i raspodjelom društvenih stanova te socijalnom i zdravstvenom skrbi, dok se danas sustav brine samo za radničku dušu, koja bi se nedjeljom trebala puniti s oltara, dok na tijelo zaboravlja. A tijelo je ono koje ponekad radi čak i više od duše, ili barem tako na to gleda BAD Co. ili Bezimeno autorsko društvo u novoj predstavi „1 siromašan i jedna 0“.

Rad i proizvodnja nisu prvi put tema ove grupacije umjetnika kojima ples možda jest primarno izražajno sredstvo, ali nikako i jedino. Ovoga puta temeljna je inspiracija zapravo filmska, čak i ne toliko povijesna koliko ideološka, iako se dobar dio plesnih prizora svodi na rekreaciju prvog filma u povijesti, „Izlaska radnika iz tvornice“ braće Lumiere. Redatelje Tomislava Medaka i Gorana Sergeja Pristaša filmska je slika zanimala istodobno i kao dokument, po kojem se palimpsestno može upisivati prošlost i sadašnjost, ali i kao zapis koreografije, dakle pokreta i pomaka u drukčijem mediju koji je u stanju uhvatiti prolaznost izvedbe. Između tih možda čisto strukturalnih polova na kojima stoji „1 siromašan i jedna 0“, provučen je fragmentirani esej o prolaznosti radničke slave, specifične ne samo za prostore koji još pamte, iako se trude zaboraviti, vrijeme realsocijalizma.

Nova predstava BAD Co. praizvedena je u Grazu na festivalu Steirischer Herbst, i u tamošnjoj je podzemnoj hali izgledala kao ušminkani proizvod nostalgije koja utemeljenje traži i predaleko u prošlosti. U bitno manjoj dvorani Teatra &TD, gdje si izvođači i publika ponekad i smetaju, međuovisnost teme i razrade dobiva sasvim specifični domaći štih. Po Studentskom centru se još može vidjeti gotovo proleterske prizore, pa se ponekad čak i čini da je u pozadini trokuta između dvije željezničke i jedne tramvajske pruge vrijeme zaista stalo. Zato u takvom kontekstu ova predstava bitno bolje „sjeda“, toliko da bi čak možda u ljetnim mjesecima trebala igrati na otvorenom.

Jer, u gomili filmskih, teorijskih, plesnih i književnih citata, provlači se gotovo jednostavna teza o nestanku fascinacije radom, i to ne samo ovim uvjetno rečeno domaćim, u prošlim vremenima dignutim na pijedestal apsolutne i jedine bitne kategorije, nego i onim protestantskim, gdje slobodno vrijeme gotovo da i nije dopušteno. Međutim, taj nekadašnji rad nije našao suvremeni pandan, osim ako to nije bezglava medijska zabava, najjeftiniji i najugodniji od svih načina trošenja vremena. Umjesto da proizvode predstavu, članovi BAD Co. zato odustaju, i negdje pri kraju predstave, nakon što su žurno radili na sebi, popravljajući biomehaniku svojih ruku, i nakon što su još neko vrijeme čekali u tvorničkom krugu, jednostavno zamru kao isključeni automati, a nakon toga i, kao u onoj pjesmi o radničkoj klasi, odlaze u raj. Iza njih ostaje prazna hala, na mjestu koje će, kako se svojedobno najavljivalo i za SC, niknuti poslovna zgrada a plave će ovratnike zamijeniti bijeli.

Aktivistički i kritički potencijal, sastavni dio svakog projekta BAD Co., ovoga puta nadvladala je nostalgija, pa „1 siromašan i jedna 0“ nudi i prizor u kojem su življi oni “izvođači“ braće Lumiere na filmskom platnu, nego sami članovi kompanije koji jednostavno odustaju od izvedbe. Ova predstava ne nudi odgovor na pitanje koga ili što zapravo treba okriviti za to što čak i u slobodno vrijeme ti „izvođači scenskih radova“, a to smo ujedno i svi mi, ponavljaju naučene pokrete s proizvodne trake, kako god se ona zvala i što god u zbilji bila. Tek daje misliti o nemogućnosti zaobilaženja datosti i bijega od prolaznosti, čak i kad smo, navodno, ovjekovječeni nekim od načinima spremanja zbilje na filmsku traku ili memorijsku karticu.

Igor Ružić

Pročitajte i ...
Perforacije – tjedan izvedbenih umjetnosti
Perforacije - festival izvedbenih umjetnosti
Perforacije između performansa, kazališta i netradicionalnog
Noviteti Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade
Jedinstvo čeka toplije dane
Liga vremena - Goran Sergej Pristaš
Jelena Vukmirica ima 'Osobnu iskaznicu'
'Osobna iskaznica' - monodrama Jelene Vukmirice
Nova predstava BAD Co. nadahnuta filmom
Koreografija nevidljivog rada u novoj predstavi BAD Co.

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici