The Pillowman - Saša Broz

07.02.2009. Print | Pošalji link

Iako je simbolički otvorena „Pirom malograđana“, spektaklom koji naizgled to ne želi biti, primarna orijentacija Scene Gorica u Pučkom otvorenom učilištu Velika Gorica sve se više pronalazi u komornijim produkcijama.

Nakon „Ljubavnih pisama“ s Anom Karić i Borisom Buzančićem, predstavom koja je bitno više od obične korespondencije, na red je došao i „The Pillowman“ Martina McDonagha, tekst koji je odavno zaslužio hrvatsku praizvedbu. Britanski dramatičar irskih korijena jedan je od onih predstavnika nove europske drame s kojim se domaća publika donekle upoznala. Od „Ljepotice iz Leenanea“ do „Usamljenog Zapada“, komadima iz njegove prve, takozvane ruralne faze, bilo je jasno da je riječ o autoru koji s lakoćom gradi atmosferu te čak i u potpuno stvarnosno ukotvljenoj situaciji dijalozima daje posebnu dimenziju. Nakon početnog uspjeha, odlučio je otići i korak dalje pa je „The Pillowman“, tekst kojim je zaslužio prestižnu nagradu Olivier za 2004. godinu, smješten u neimenovanu totalitarnu državu, kojoj čak ni najneviniji ne mogu zanijekati asocijaciju na upravo istočnoeuropske, tranzicijske primjere.

Okvir radnje „Čovjeka od jastuka“ policijska je istraga serijskih ubojstava djece, u čijem je središtu introvertirani pisac, koji ubrzo shvaća da je priveden, ne zbog svog djelovanja, nego zbog djelovanja njegovih priča od kojih svaka završava smrću djeteta. Vođenje istrage prepušteno je žanrovski prepoznatljivom paru koji čine dobar i loš policajac, no tu je početak i kraj prepoznavanja, jer umjesto ustrajavanja na strukturi disidentske drame McDonagh igru zamršuje uplivom literarne fantazije, prepletanjem nje i kreirane zbilje ionako ne previše konkretne radnje te primijenjene psihoanalize pisca kao lika, ali i umjetnosti pisanja kao podražavanja zbilje. Pretapanje žanrovske strukture i metaliterarnih, pa čak i metakazališnih aspekata ovog teksta, propitivanje mogućnosti upliva umjetnosti na zbilju, ključne su teme i motivi gotovo svakog pojedinačnog prizora ove drame koja konstantno izlazi iz svojih okvira kako bi ulovila još jedan značenjski sloj.

I naslov „The Pillowman“ posljedica je jedne od priča gdje izmaštani lik tog imena pomaže djeci u žuđenom samoubojstvu tako da im roditelji ne shvate da je riječ o dječjoj svjesnoj želji, ipak nerijetko uvjetovanoj i njihovim odnosom. Opsesija dječjom patnjom, naravno, za pisca nije slučajna, jer ni on ni njegov ne previše mentalno sposobni brat, ipak nisu slučajno pozvani na ispitivanje. Spirala nasilja, pokazuje McDonagh, ne zaustavlja se ni nakon što su počinitelji kažnjeni, a krivci tek pokazani, jer je ono imanentno civilizaciji.

Drugim riječima, „The Pillowman“, u solidnoj, nenametljivoj ali i pomalo nemaštovitoj režiji Saše Broz izgleda kao da je David Fincher poželio snimiti film prema scenariju koji je napisao mladi Tim Burton, a onda ga preradio u pauzama pisanja scenarija za „Veliku ribu“. „The Pillowman“ je i komorni triler i posveta učincima primijenjene naratologije, kritika neslobodnih društava i istodobna kritika slobode, kako umjetničkog stvaranja kao i bivanja u svijetu koji dopušta sve više. Ako je jedina dužnost pripovjedača da ispriča priču, kako to tvrdi glavni lik ovog komada kojeg igra koncentrirani ali možda i namjerno distancirani Dražen Šivak, onda se umjetnost odriče svojeg moralnog aspekta, i to je jedan od ključnih problema stvaranja koji McDonagh, nažalost, tek naznačuje.

Drugu, ljudskiju, ali ne nužno i ispravniju stranu ove dramske slagalice tumači izvanredni Srđan Grahovac, crnogorski glumac s privremenom slovenskom adresom. Možda i upravo zbog njega, ali i načina kako se razvija njegova uloga istražitelja, „The Pillowman“ zadržava puni dramski oblik i nije tek beskrvna konstrukcija. Njegovi su partneri, Goran Bogdan i Adem Smailhodžić tako morali ostati po strani u ovoj kafkijanskoj zavrzlami koja svakim novim prizorom razgrađuje ono malo sigurnog stava kod gledatelja. Iako Kafka jest primarni uzor, on je ovdje McDonaghovom rukom združen s Calvinom i Borgesom u rebus koji samo Britanci, takvi kakvi jesu, mogu prozvati „crnom komedijom“. Ako je „The Pillowman“ samo na trenutak komedija, onda je svijet u kojem živimo zaista najbolji od svih mogućih.

Igor Ružić

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici