Lijepa Helena - Dora Ruždjak Podolski

07.03.2009. Print | Pošalji link

Pedesete i šezdesete godine prošloga stoljeća u posljednje su vrijeme, čini se, opsesija domaćih kazališnih režisera.

Zadržimo li se samo na području glazbene scene, izmještanje izvorne radnje upravo u to razdoblje nalazimo već u nizu režija Ozrena Prohića i Dore Ruždjak Podolski, a objašnjenja te činjenice može biti nekoliko. S jedne strane, moglo bi se reći da to vrijeme, sa svojim naivnim idealizmom i vjerom u progres, u sebi krije klicu svih naših današnjih razočaranja u sve što se tada vjerovalo. Moglo bi se, također, govoriti o dvoličnom svijetu, razapetom između sve većeg blagostanja i prijetnje hladnoga rata, koji, i opet ima svoj itekako aktualan odraz i u današnjici. No, na kraju, čini se da je razlog opetovanom uprizorenju pedesetih na našim pozornicama, zapravo, puno banalniji. Naime, stare se predloške želi prikazati "osuvremenjenima", ali se ipak nema petlje taj postupak iznijeti do kraja, to jest do današnje suvremenosti, nego se, na eskapistički način, ostaje negdje na pola puta.

I upravo je to temeljni nesporazum nove produkcije "Lijepe Helene" Jacquesa Offenbacha, koju je na daske Komedije postavila Dora Ruždjak Podolski. U predstavi pozornicom defiliraju John i Jackie Kennedy, Hruščov, Tito, Naser i Nehru, a u ulozi dežurnog zavodnika Parisa čak i Elvis Presley. To je, naravno, zgodnije i duhovitije nego da gledamo starogrčke junake odjevene u toge i ovjenčane lovorovim vijencima, ali to je ujedno i jedina stvarna prednost ovog navodnog "osuvremenjivanja". Istovremeno, ova predstava izgubila je ono što je bila njena ključna sastavnica u doba praizvedbe. Offenbachova pariška publika mogla je, naime, u ovoj tek prividno "lakoj" opereti prepoznati jasne aluzije na sebe sâmu. Potvrđuje to i Zolina "Nana", roman temeljen upravo na motivima vezanima uz "Lijepu Helenu", njene tadašnje izvođače i tadašnju publiku. Zagrebačka publika, pak, u ovoj novoj predstavi ne dobiva ništa u čemu bi se mogla prepoznati i o čemu bi imala što promišljati nakon odlaska iz kazališta. U čitanju Dore Ruždjak Podolski, "Lijepa Helena" je tek puka perolaka razbibriga, zanatski korektno odrađena, ali bez ikakve dublje supstance.

Kad je već o zanatu riječ, redateljica je tu ipak pokazala i neke kvalitete. Prvenstveno se to odnosi na njezin talent da scenskim intervencijama barem donekle prikrije manjkavosti pojedinih izvođača, i u tom je pogledu Dora Ruždjak ovdje imala pune ruke posla. U prilično problematičnom "castu" najveći je promašaj Sandra Bagarić u naslovnoj ulozi. Na njezino pjevanje, obilježeno nepreciznom intonacijom i još nejasnijom dikcijom, možda se i bolje ne osvrtati. No, kada je o glumi riječ, prilično je začudno, da ne kažemo rogobatno, kada inkarnacija Jacke Kennedy govori s prepoznatljivim ruralnim naglaskom. Poneka, kao, "zagrebačka" fraza, recimo "kak' spada", iz njenih ustiju pritom zvuči jednako uvjerljivo i šarmantno kao i Bandićevo kajkanje.

Nije da u podjeli nije bilo i svijetlih točaka. Na primjer, pouzdan operetni tenor Tvrtko Stipić pošteno je odradio ulogu Parisa. Bili su tu i uvijek učinkoviti Đani Stipaničev i Ervin Baučić, ali u minornim ulogama, u kojima jednostavno nisu mogli doći do izražaja. Paradoksalno, premda ne bez presedana u Komedijinim predstavama, najviše se istaknula jedna epizodistica. Tini Vrtar Stipić povjerena je inače posve nevažna uloga Helenine družbenice Bakis, no upravo je njen simultano oponašanje Sandre Bagarić za vrijeme njene arije bilo ono što se iz ove predstave najviše usjeklo u pamćenje.

Svakako valja pohvaliti i mladog dirigenta Krešimira Batinića, koji je od Komedijinog orkestra izvukao i više od realno očekivanog maksimuma, a čak je i zbor na trenutke zvučao iznenađujuće podnošljivo. No, i to je ipak premalo da bi se ozbiljno shvatilo ovu predstavu, koja je, zapravo, samo još jedan u nizu konfekcijskih proizvoda kazališta s Kaptola. Pritom treba naglasiti, da ne bude zabune, jedan od slabijih.

Trpimir Matasović

Pročitajte i ...
GODIŠNJI PREGLED: Kazalište 2009.
Čarobna frula - Dora Ruždjak
Postapokaliptična Čarobna frula Muzičke akademije
Muzička akademija izvodi Čarobnu frulu
Dora Ruždjak Podolski i Ivan Repušić na čelu Dubrovačkih ljetnih igara
Vjerovali ili ne: Promjene na čelu Igara!
Dodjela Nagrada hrvatskog glumišta 2009
Ambijentalno kazalište - teatar u prostoru koji pobuđuje maštu
I Novi Zagreb može biti pozornica!
Slučajevi običnog ludila - Dora Ruždjak Podolski

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici