Tjedan suvremenog plesa 2009. - izvještaj prvi

27.05.2009. Print | Pošalji link

Dramaturgija festivala, čak i ukoliko na nju ne pristaju, fenomen je koji postoji.

S njim se može polemizirati, može se pokušati izbjeći neke od njegovih zakonitosti, ali ga se po prirodi stvari ne može ignorirati. Zna to i Tjedan suvremenog plesa, manifestacija koja je svoje 26. izdanje, kao i neke ranija, upotpunila čak i najavom u vidu takozvanog ekskluzivnog gostovanja.

U Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski točno tjedan dana prije Tjedna, kompanija izraelskog Suzanne Dellal Centra odigrala je predstavu naslova «Monger» u koreografiji Baraka Marshalla. Kako je domaća publika, uglavnom preko TSP-a, poprilično upoznata s plesnom scenom Izraela, nije čudno što je izbor bio baš takav, ali je čudno što je ponovno dvorana Lisinski pretvorena u bunker u koji se ulazi kao u dobro čuvanu ambasadu. Takozvani hram glazbe i izvedbenih umjetnosti to je zaista i postao te večeri, kao i onih ranijih godina također pri gostovanju trupa iz Izraela, i to je jednostavno nešto na što publika želi ili mora pristati. Bilo bi, međutim, bolje, da se dijela integriteta odriče zbog nečega što zaista vrijedi, a ne reklame za multikulturalnost očišćenu od svake naznake smisla osim ponavljanja bregovićevsko-kusturičastih stereotipa. Čudno je to koliko izostanak kritičke i samokritičke misli uspijeva postaviti plesnu predstavu kao televizijsku reklamu za nešto protiv čega sigurno deklarativno jest – upravo postavljanja, i ponavljanja najnižeg i najbanalnijeg stereotipiziranja, kakvo nije zaslužio čak niti Balkan. Barak Marshall vjerojatno misli da jest, a vodstvo Tjedna suvremenog plesa smatra da je takva predstava zaslužila najaviti cijeli festival, i uopće biti u ponudi koja ipak ima, ili bi trebala imati, i barem naznaku umjetničkog zaloga. «Monger» naime nije ništa drugo nego razglednica koja se kao takva lako može prodati i još lakše kupiti, ali pitanje je, kao i uvijek kad se domaći festivali izvedbenih umjetnosti presele u Lisinski – zašto?

Kad je već takva produkcija najavila Tjedan suvremenog plesa, barem se od pravog otvorenja očekivalo nešto više. Razloga ima, i traju čak i nakon što je predstava odigrana, a glase jednostavno: Nederlands Dans Theater i Jiří Kylián.  Koreograf poznatog imena i vrlo ugledna kompanija jesu razlog da se od prvog dana festivala napravi slavlje, ali ne i da svi oni koji bi u plesu poželjeli nešto više ne nađu zbunjeni repetitivnošću gesti, pa čak i znakova, u sva tri polusatna koreografska uratka koji čine ovo cjelovečernje gostovanje. Cinici znaju kako je razlog izostanka razočarenja činjenica da najprije treba biti očaran, a kako je Nederlands Dans Theater gostovao prije osamnaest godina, slika je malo izblijedjela, čak i onima koji su je stigli uhvatiti. Stoga danas, čak i s pomlađivanjem inače tehnički savršenog kadra u takozvanom drugom ansamblu NDT-a, Kyliánova koreografska misao ostaje kao refleks prošlih vremena, trenutak kad se balet oslobađao, i zato njegov rukopis ostaje klasičan, onoliko koliko to dopušta vrijeme, sa sporadičnim trzajućim iskorakom. Oslobođenje, međutim, nije u sekundi naizgled opuštenog ili improviziranog pokreta, ili u smišljanju naslova koji dobro zvuči i objašnjenja koje će zamutiti prije nego razbistriti gledateljev pogled.

Zapravo, u ovom je slučaju nepotrebno, možda čak i kontraproduktivno raspravljati o oslobođenju pokreta ili koreografske, a pogotovo izvođačke misli. Prve dvije, ujedno vjerojatno i najveće predstave ovogodišnjeg Tjedna suvremenog plesa jednostavno su logično i konzekventno smišljeni način da se privuče publika, ona koja voli vidjeti gotovo savršenu plesnu vještinu na djelu i kojoj kombinacija Schuberta i elektronike još uvijek zvuči začudno. Naravno, i taj segment gledateljstva mora doći na svoje, ali ako se selekcija bazira na maksimi «za svakoga ponešto», u ostatku programa 26. Tjedna suvremenog plesa trebalo bi biti i nečega za one koji od plesa žele i pokoji upitnik, a ne samo gomilu uskličnika.

Igor Ružić

Pročitajte i ...
Perforacije – tjedan izvedbenih umjetnosti
Platforma mladih koreografa u autoretrospektivnom izdanju
Platforma mladih koreografa 2009.
Boškarini i think-dance u Savičenti
Festival plesa i neverbalnog kazališta – 10. put
Umrla Pina Bausch
Počinje Tjedan suvremenog plesa
Tjedan suvremenog plesa 2009. - zaključak
Tjedan suvremenog plesa 2009. - izvještaj drugi
Gilles Jobin na Tjednu suvremenog plesa

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici