Generacija 91.-95. - Borut Šeparović

25.11.2009. Print | Pošalji link

„Jebeš ti meni sve, Borise Dežuloviću, ako mi Hrvati nismo jedini normalni!“

Tu rečenicu, točnije stih jedne od „Pjesama iz Lore“, u produkciji Učilišta Zagrebačkog kazališta mladih naslova „Generacija 91.-95.“ izgovara dječak koji to više nije, i mladić koji to još nije. Izgovara je u neuobičajenom kontekstu, onako kako bi se „Pjesme iz Lore“ i trebale čitati – naglas. Jer, normalnost se podjednako uči u samoći i u grupi, ili krdu, i zato vojnički dril kojem je svoju, preko Facebooka izabranu, reprezentaciju podvrgnuo redatelj i autor Borut Šeparović nije bez pedagoškog učinka. Ukratko, nakon višemjesečnog rada na predstavi, 12 ljudi postalo je nešto svjesnije, i sebe i okoline. To, međutim, ne znači da žig koji nose manje peče, nego tek da ga možda vide u ogledalu.

Ratni satirični roman Borisa Dežulovića „Jebo sad hiljadu dinara“ priča je o pat poziciji u kojoj su se tijekom rata u Bosni našle jedinice HVO-a i Armije BiH zamijenjenih uniformi. Roman je poslužio novoj, reinkarniranoj formaciji koja po mnogočemu podsjeća na rane dane Montažstroja, za razgovor o generaciji koja tek stasa. Kao da žele odgovor na pitanje što su i tko su, oni pitaju i „Što si radio u ratu, tata?“, te žele i trebaju naučiti ono što im mediji neće reći, institucionalno obrazovanje daje na kapaljku, a kućno je uvijek limitirano obzorima ukućana.

Predstava „Generacija 91.-95.“ stoga ima podnaslov „Sat hrvatske povijesti“, iako je riječ o blok-satu podijeljenom na teoriju i praksu. Formalni dio svodi se na predugo i zamorno rekreiranje prizora iz romana, koje je u scenarij preveo Goran Ferčec, samo kako bi opisali apsurd rata i svake konfliktne situacije. Međutim, ono što u romanu ostaje tek činjenica - da su zaraćene strane u Bosni početkom devedesetih, ali i ne samo tamo i tada, činili ljudi sličnih ili istih imena, fizionomija ali i filozofija - u predstavi dobiva i konkretnu posljedicu.

Filmskom referencom, imaginarni ratnici stavljeni su u situaciju iz filma „Face Off“, jer pucaju u ogledalo u kojem vide lik neprijatelja, a zapravo svoj lik. Poruka je jasna: prepoznavanje putem uniforme, ili tek znaka na njoj, ultimativna je pobjeda forme nad sadržajem, jer sve naučeno ili nametnuto gazi identitet dok ga ne počne stvarati. Upravo je identitet, a ne istina o ratu, najvažnija tema koju, čak i nesvjesno, otvaraju izvođači u ovoj predstavi. Pritom im očito pomaže činjenica da su naturščici i u godinama, kad se još otvoreno srame sami sebe, ali si i mogu reći mnogo toga što će kasnije, slučajno ili namjerno, zaboraviti.

Kako je cijela predstava autoreferencijalna, tako na jednoj od razina čitanja ona implicitno tematizira i rad Boruta Šeparovića kao rijetko neideologizirani dril. S obzirom da su među izvođačima i oni koji su se prvi put sreli s radom u kazalištu, njihova je izvedbenost ponekad upitna, često banalna ali i bez ostatka srčana, točno na isti način kako su to prije 20 godina bili tadašnji članovi Montažstroja. Međutim, ondašnje oslanjanje na slet, nogomet i rusku avangardu danas nalazi svoje ironijsko opravdanje u isticanju procesa uvježbavanja ne samo izvedbenog materijala, nego i svega ostaloga što se može upisivati u mlada, ne još potpuno svjesna tijela. „Generacija 91.-95.“ na koncu pokazuje kako su vjeronauk, nastava povijesti, vojnička stega, navijačka zanesenost i nacionalna pripadnost jednako umjetno stvoreni okviri, često baš za mržnju. Zato i jest zanimljiviji i važniji dio predstave onaj kvazi-dokumentaristički, u kojem izvođači pričaju o sebi, hvale se svojim sitnim razlikama i skrivaju iza uniformirane istosti. Jer, lakše je skinuti se gol nego priznati da možda nisi Hrvat i katolik.

Kao što ni „Timbuktu“ nije bila predstava o psima, nego o ljudima, tako ni „Generacija 91.-95.“ nije predstava o ratu u Bosni. Ona prvenstveno pokušava dokazati da je, ne samo u pedagoškom smislu, važnije jednom reći istinu nego tisuću puta ponoviti laž. To je jedini put da, jebeš mu sve, i Hrvati i svi ostali postanu – „normalniji“.

Igor Ružić

Pročitajte i ...
GODIŠNJI PREGLED: Kazalište 2009.
GODIŠNJI PREGLED: Književnost 2009.
Generacija 91.-95. – rat u Bosni očima današnjih klinaca
'Generacija 91.-95.' - nova predstava Boruta Šeparovića
Nisi student shopping malla!
Melodije novca i Primorca: Dežulović i Lucić podržali studente Filozofskog
Borut Šeparović priprema predstavu u kojoj se srce ostavlja na terenu!
I ti možeš sudjelovati u nogometnom kazalištu Montažstroja
Teofil Pančić u Zagrebu
Teofil Pančić - autor zahvaljujući čijem pisanju su mnogi ostali normalni

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici