Čarobna frula - Dora Ruždjak

07.12.2009. Print | Pošalji link

S opernim hitovima uvijek treba biti oprezan. Jer, koliko god će njihove izvedbe privući publiku već i zbog sâmog naslova, toliko će i izvođači biti pod posebnim povećalom upravo zato što izvode općepoznato djelo.

Toga su bili svjesni i priređivači subotnje izvedbe Mozartove „Čarobne frule“ u Lisinskom. Tako se u svom uvodniku dirigent Mladen Tarbuk gotovo ispričavao publici, apelirajući da ovaj zajednički projekt svih triju zagrebačkih umjetničkih akademija i Tekstilno-tehnološkog fakulteta bude shvaćen kao studentska produkcija, a ne alternativa ili konkurencija profesionalnim opernim kućama.

Takav se defanzivni pristup u konačnici, međutim, pokazao izlišnim. Naime, u odnosu na alternativu, a to je u ovom trenutku samo već istrošena Parova postava iste opere u zagrebačkom HNK-u, predstava koju su ponudili Tarbuk i redateljica Dora Ruždjak-Podolski uistinu se ne mora nikome ni za što ispričavati. Da, možda i nisu svi solisti dosegli najvišu profesionalnu razinu, ali, ako ćemo govoriti o prosjeku, on je barem jednak, ako ne i viši od onoga koji možemo vidjeti u HNK-ovim produkcijama. Upravo zbog toga treba prihvatiti da se neki pjevači na početku karijere još stignu dodatno razviti, ali i istaknuti one koji bez srama već sada mogu stati na daske domaćih opernih kuća. Marko Mimica kao Papageno i Goran Jurić kao Sarastro to su već i učinili. U tu bi kategoriju trebalo svrstati barem još i Martinu Burger kao Paminu i Jelenu Kordić, koja je nastupila u ulozi Treće dame, ali ima potencijala i za puno veće izazove.

Ono u čemu, međutim, ovu predstavu treba promatrati drukčije od profesionalnih produkcija je činjenica da u njoj glazbeni element nije nužno primaran, nego predstavlja tek jednu od ravnopravnih sastavnica. Time se nipošto ne umanjuje značaj vrhunskog doprinosa Zbora i Orkestra Muzičke akademije pod nadahnutim Tarbukovim vodstvom. Ipak, ne smije se zanemariti doprinos i drugih fakulteta uključenih u ovu „Čarobnu frulu“, što se ne odnosi samo na kostime iz radionica TTF-a i scenografiju studenata Akademije likovnih umjetnosti. Naime, tu je i ogroman posao koji su na produkcijskoj, ali i nekim drugim razinama odradili studenti i profesori Akademije dramske umjetnosti. I, što je najvažnije, sve to ne samo da funkcionira kao kompaktna cjelina, nego ima i neupitnu umjetničku vrijednost.

U tom pogledu, duša je ovog projekta redateljica Dora Ruždjak Podolski. Ona je osmislila dramaturški koncept koji nije tek pokriće za objedinjavanje naizgled heterogenih sastavnica, nego u sebi nosi poruku koja je i aktualna i dosljedna duhu Mozartove opere. Njena postapokaliptična vizura može se činiti radikalnim odmakom od predloška, ali ga, zapravo, samo dodatno potvrđuje. Umjesto konačnih odgovora na vječna pitanja, ova „Čarobna frula“ nudi nešto još bitnije – nadu u mogućnost stvaranja svijeta boljeg od onog u kojem živimo.

Neki će reći da je to neuvjerljiva idealistička iluzija. Ali, svijet je moguće promijeniti samo upravo takvim idealizmom. A tko će te ideale bolje artikulirati nego studentska generacija? Neki to čine blokadama fakulteta, neki ovakvim predstavama, ali i jedni i drugi jasno poručuju – drukčiji svijet je moguć.

Trpimir Matasović

Pročitajte i ...
Postapokaliptična Čarobna frula Muzičke akademije
Muzička akademija izvodi Čarobnu frulu
Aziza Mustafa Zadeh u Lisinskom

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici