Hamletpersona - Dario Harjaček

09.12.2009. Print | Pošalji link

Kao što je kazalište nerijetko umjetnost pročišćenja mraka, tako je i gluma zapravo obračun subjekta sa samim sobom.

Naravno, ne uvijek, postoje i oni glumački subjekti koji sa sobom nisu u sukobu, ali to je već posebna sorta koju možda i ne treba spominjati u kontekstu novosti na repertoaru Zagrebačkog kazališta mladih, autorskog projekta Darija Harjačeka pod naslovom «Hamletpersona» nastalog u suradnji ZKM-a i umjetničke organizacije Drugi red.

U posljednje je vrijeme ZKM jedna od rijetkih domaćih kazališnih kuća koje same sebi priznaju činjenicu manje pozornice, pogodne za eksperimente pred nevelikom ali zainteresiranom publikom. Dvorana Miško Polanec zapravo nikad i nije bila potpuno prazna, ali je ipak odavala dojam neiskorištenosti, no čak i ne baš redoviti posjetitelj može se sjetiti poneke uspješnice koja se uspjela ugurati u taj po svim dimenzijama skraćeni prostor i njegove mane pretvoriti u svoje prednosti.

Tematiziranje unutarnje samoće glumca pomalo je već poput one suze na licu Pierrota. Svi to znaju, svi žale za tim, i svima je ona tek znak kako i klaun može plakati. U glumi, pa makar i ozbiljnoj, naravno, uvijek ima i klaunerije, čak i kad se na sceni uspije donekle uvjerljivo zasuziti. Zato se «Hamletpersona» predstava koju u Zagrebačkom kazalištu mladih igraju Suzana Nikolić, Urša Raukar i Nađa Perišić Nola ne razlikuje bitno od Pierrota otisnutog na majici ili vrećici. Kad unutarnju potrebu zamijeni stil, a temu konceptualna obrada koja sve više nalikuje papirnatom izdanju za ponavljače, ni rezultat istraživanja, koje u osnovi nije nezanimljivo, ne može biti drukčiji nego simpatičan samo onoliko koliko mu publika to dopusti.

Predstava je najavljena kao dio, točnije prva etapa, projekta nazvanog «Hamlet.slagalica». U načelu, pohvalno je svako bavljenje takvim stožernim dramama iznutra, jer vidjeli smo kako čak i Shakespeare izgleda kad ga se postavlja klasično, bez dubljih čitanja i bez uopće želje za razvojem onoga što je napisano i što već ionako jest pročitano, barem onako plošno kako se već čita u repertoarnom kazalištu. Ideja da se preko «Hamleta» razmišlja o suvremenosti izvedbenih umjetnosti, o scenskoj praksi i izvođačkom identitetu zato je nimalo nevažna, u domaćem ili bilo kojem drugom kontekstu. Međutim, problem se javlja kad koncept hipertrofira, bilo kao interpretativni okvir, na koju god vrstu interpretacije pritom mislili, ili pak kao eksperiment koji poništava svoju osnovnu funkciju gradnje predstave namijenjene publici.

«Hamletpersona», građena od dijelova Shakespeareovog «Hamleta» i Bergmanovog filma «Persona» o glumici koja odustajući od glume odustaje i od života, ili obrnuto, u cjelini ima prije svega problem obraćanja – toliko se, naime, obraća publici da se na kraju ne uspije obratiti. Gotovo svaka scena odvija se u kvazidokumentarnom stilu, pa je, na primjer, scenografija namjerno autoreferencijalna i poziva se na kazalište kao mjesto igre o igri koja opisuje svijet. Glumice su gotovo uvijek okrenute gledateljima i inzistiraju na mimici i gesti koje naglašavaju glumstvenost dok je istodobno žele raščlaniti. Taj prikaz rada glumca na materijalu i rada materijala na glumcu zanimljiv je dok se prate uvježbane reakcije, i dok se glumice, s određenim predznanjem njihovih dosadašnjih uloga, hvata u onome što je njihovo osobno, neovisno o redatelju, dramskom materijalu ili konkretnoj izvedbi.

Međutim, ako je riječ o slobodi, njih tri nisu se uspjele za nju i izboriti. Pitanje je jesu li zaista i htjele, i je li redatelj imao snage nagovoriti ih na to, ili to u njima probuditi. I zato je «Hamletpersona» prije esej o glumi nego o kazalištu, a pogotovo o odnosu kazališta i života, ili, ako baš to treba reći, kazališta i onoga što bi trebala biti izvankazališna zbilja, ako takvo nešto uopće postoji. No, da je Harjaček jedini kojem to nije uspjelo, i ta bi zbilja bila možda podnošljivija, ali u svakom slučaju zanimljivija.

Igor Ružić

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici