Balade Petrice Kerempuha - Franka Perković

15.12.2009. Print | Pošalji link

Nije baš pravilo, ali domaća kazališna publika već je naučila da je najava nove produkcije prema Krležinim djelima razlog za zabrinutost.

S jedne strane, nikad se ne zna što će napraviti Branko Brezovec, koji je u stanju angažirati i Severinu kao barunicu Castelli, a Glembajeve prebaciti u Sinj. No, to je, gledamo li s druge strane rijeke, još i manji problem, sjetimo li se trilogije koju je svojedobno u Hrvatskom narodnom kazalištu postavio Georgij Paro. Ili, pak, ako se sjetimo načina na koji je Zlatko Vitez još donedavno postavljao uglavnom što je i kako je htio, ne samo u svom histrionskom dvorištu, nego i u Dramskom kazalištu Gavella.

Ta su vremena vjerojatno prošla, pa se nitko neće morati crvenjeti zbog tendencioznih i pogrešnih čitanja, niti će Severina izazivati buku vožnjom u terencu koji na nepriličan način spaja nju i njenu prethodnicu. Sve je oko Krleže važno, anketa bi vjerojatno pokazala da u Hrvatskoj ima više krležijanaca nego intelektualaca, pa svako novo posezanje za opusom velikana mora naići na pojačano zanimanje i medija i publike. Onda, kakve su nove «Balade»?

Kad je Franka Perković zasjala svojom inscenacijom Krležine legende «Adam i Eva», i to još u Tvornici Jedinstvo, činilo se da je napokon pronađena nešto mlađa osoba koja bi s tim velikim opusom, ili njegovim marginama, mogla nešto učiniti. U međuvremenu se kalila tekstovima koje je trebala i koje baš i nije trebala raditi, pa su i predstave varirale. Ipak, kad se pojavila najava da će u Gavelli napraviti «Balade Petrice Kerempuha», spoj je izgledao logičnim. Predstava je također logična, sastavljena upravo onako kako se moglo i zamisliti. S jedne strane omeđena je mišlju o tradicionalnoj publici Dramskog kazališta, uzima u obzir, naravno, i sve domaće krležijance, ali ipak želi biti nešto suvremenija od tipičnog derneka u koji se «Balade» uporno pokušavaju ugurati. Jer, one nisu etnologija, niti demokracija koja završava tako da netko na koncu ugasi svjetlo i svi se međusobno izbodu. Naprotiv, riječ je o suptilnom pjesničkom tekstu, konceptualnom konstruktu kakvog se u književnosti, domaćoj barem, rijetko susreće.

Zato je dobro da Franka Perković nije u potpunosti pokleknula, ali neke zadanosti ipak nije mogla izbjeći. Među njima je, najprije, ono najjednostavnije čitanje «Balada» kao socijalno angažiranog teksta, koji traži upravo takav izvedbeni kontekst, pa su likovi već unaprijed zadani. Prosjak, skupljač plastičnih boca, umirovljenica i prostitutka, svi nacrtani kao u nekom navodno angažiranom pamfletu Zlatka Viteza ili Zrinka Ogreste, i ovdje funkcioniraju kao hrvatski panoptikum, odraz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, na kraju koje stoji čuvena, a pogrešno pročitana, tvrdnja da «Evropa za nas ima štrik!»

No, nije poruka u tome, niti je baš sve u «Baladama» politično. U predstavi je čak upravo onaj narativni dio najmanje prohodan, doduše možda i zato što je ostavljen za kraj. Umjesto te vrste transfera, «Balade» Franke Perković treba pustiti da rade malo bliže i malo suptilnije, interakcijom Dijane Vidušin i Ozrena Grabarića, zanatom Svena Šestaka, ili napokon nadahnutim Franjom Dijakom, koji je možda u Krležinom izmišljenom, bastardnom jeziku pronašao ambijent u kojem funkcionira. Kad se svemu tome pridruži i Mojmir Novaković, glazbenik neupitne pozorničke karizme i sjajnih rješenja na tragu glazbenog folklora, ne samo ovdašnjeg, «Balade Petrice Kerempuha» profunkcioniraju i kao predstava, a ne samo recital.

Događajnost je pritom manje važna, kao i naglašavanja socijalne angažiranosti i suvremenosti predstave preko videa Miroslava Sikavice. Zaista važno u ovoj predstavi upravo je na suprotnoj strani - ne u gomili koja se međusobno jada i zove na bunu do koje nikad neće doći, nego u samoći koju šest izvođača uspijeva izraziti čak i onda kad pokušavaju zajedno plesati ili kad si upadaju u riječ. Predstava bi ostala tek vježbom iz scenskog govora, ugurana između očekivanja tradicionalista i neostvarene želje za kazališnom suvremenošću, da nema tih detalja - i da, naravno, nema Krležinih «Balada».

Igor Ružić

Pročitajte i ...
Balade Petrice Kerempuha na Brijunima

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici