Srce moje kuca za nju - Borut Šeparović

25.01.2010. Print | Pošalji link

Dvadeset godina nakon kopačke u galeriji, kopačka je došla u Hrvatsko narodno kazalište. 

Nije samo došla nego je i bačena, kao rukavica u lice, iako je zapravo samo glumljena. Niti lice zanima ta rukavica, niti bi prava rukavica trebala biti bačena u lice publici koja je u HNK došla pogledati plesno-kazališnu koprodukciju Plesnog centra Tala i Montažstroja sarkastično nazvanu «Srce moje kuca za nju». Ako se već baca socijalna rukavica u lice, pozornica koja je nacionalna samo po svojem tradicionalnom nazivu, ali i ni po čemu drugom, onda se ona barem mora zalijepiti za lice kojem se, i na taj način, obraća. Rukavica bačena projektom «Srce moje kuca za nju» stoga nije pogodila cilj, ali jest svrhu.

Socijalno angažirane predstave Boruta Šeparovića u posljednje vrijeme traže svoju publiku preko internetskih socijalnih mreža jednako kao i putem tradicionalnijih oblika oglašavanja, pa ne čudi raznolikost mnoštva koje je na premijeri ispunilo navodno središnju kazališnu kuću u Zagrebu. Takva se gomila rijetko viđa, čak i na razvikanim festivalima, i zbog toga timu koji stoji iza ove predstave treba čestitati. Kao i na inzistiranju da predstava o reprezentativnosti i reprezentaciji igra u reprezentativnom prostoru. HNK to zaista i jest, ali samo onima koji još vjeruju u njegovu pozlatu i u njegovo ime. Zato je angažiranost projekta koji započinje Thompsonovom himnom «Lijepa li si» a završava i danas himničnom «Ružom» Prljavog kazališta zatvoreni krug posljednjih dvadesetak godina društva i države koji ližu svoje rane, čak i na ovaj kazališni način.

U prvom, bitno dužem poluvremenu jedanaest mladih, utreniranih i privlačnih izvođačica pokušava publiku dovesti do transa sličnog onom nakon pobjeda protiv Engleske na Wembleyu, ili onog čuvenog trećeg mjesta u Francuskoj. Pomaže im intenzivna glazba, snimka prijenosa utakmice, ekstatično obraćanje publici, pomalo glumljena ali i zbiljska količina izvođačkog adrenalina. Kao i pokret, složen od persiflaže nogometnih poza, autoreferencijalnog «hoda u sebe» iz ranijih faza Montažstroja i seksipilni ples negdje između donekle pristojnih navijačica i pravih go-go  plesačica. Sve to poprilično prozirno služi  nametanju euforije kao stanja svijesti koje vodi do turbo-folka koji je definirao još Svjetski Megacar, a tom stanju je svejedno nastaje li putem Cece, Olića, Thompsona ili Srne.

Osvještenje ova predstava nudi u drugom dijelu, kad na pozornicu probije zbilja iz priča žena koje čekaju na Zavodu za zapošljavanje, s naknadom ili bez nje. Priče jesu istinite, ali i da nisu, ništa se ne bi promijenilo, jer njihova istinitost i, bez patetike rečeno, tragičnost rade čak i ako, ili možda baš zato što, kako tvrde redatelj Borut Šeparović i dramaturg Oliver Frljić, «Kazalište laže». Kao individualne sudbine možda bi ih se i moglo zaboraviti, ali one govore i općenito i na nekoliko razina - od socijalne neosjetljivosti, preko grubog kapitalizma koji nam se obija o glavu, do činjenice da se u ovakvom društvu još uvijek ne može govoriti o ravnopravnosti spolova.

Tako proizvedeni kontrapunkt trebao bi biti hladan tuš, rukavica, a možda čak i šaka u lice, ili barem prst u oko premijernoj ha-en-ka-ovskoj publici. Ali premijerna Montažstrojeva publika već zna što može očekivati, pa iznenađenja nema, jer je propaganda odradila svoje, a nekog posebnog iznenađenja «Srce moje kuca za nju» ne nudi. Ili možda, «Kazalište ipak ne laže»? Ovakva se predstava trebala i morala dogoditi, ona je nužna i potrebna kao stav određene populacije, ili možda čak i cijele populacije, ali samo onda kad joj se to nabije na nos. Kao provokacija s Thompsonom u HNK, «Srce moje» ne predstavlja inovaciju nakon «Turbofolka» istih autora, tandema Frljić-Šeparović ali u zamijenjenim dramaturško-redateljskim ulogama. Dokumentarizam je već iskušan, iako možda ne na ovako otvoren i na trenutke, treba priznati, možda i potresan način. A nogomet? Njega ionako treba samo voljeti! On je ipak najvažnija sporedna stvar na svijetu, važnija i od kazališta.


Igor Ružić

Pročitajte i ...
Borut Šeparović priprema predstavu u kojoj se srce ostavlja na terenu!
I ti možeš sudjelovati u nogometnom kazalištu Montažstroja

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici