Smrt trgovačkog putnika

12.09.2007. Print | Pošalji link

Kao i mnogi drugi moderni klasici, «Smrt trgovačkog putnika» Arthura Millera u hrvatskim je repertoarima zaboravljena činjenica, iako domaća zbilja svakodnevno nudi razloge za uvijek novo čitanje.

Zaboravi li se i ne baš previše uspjela predstava Stevena Kenta u Hrvatskom narodnom kazalištu prije osam godina, ova drama je gotovo neshvatljivo nestala bez traga. I dok domaći repertoari i oni koji ih stvaraju čeznu za tekstovima koji bi mogli nešto reći o «sada i ovdje», Millerova vivisekcija kapitalističkog žrvnja koji podjednako melje i spremne i nespremne, ostaje tek prašnjava lektira. Bilo bi tako da upravo tim tekstom nije otvoren peti Festival svjetskog kazališta.

Produkcija zbog koje su probijeni uobičajeni festivalski termini pripada istom kazalištu koj je prije pet godina i započelo proces takozvanog «smještanja Zagreba na kazališnu kartu Europe». Tada je berlinska Schaubühne gostovala s «Norom» Thomasa Ostermeiera, redatelja poznatog po inzistiranju na novoj europskoj dramaturgiji u skladu s kojom je i Ibsenovu heroinu obukao u kostim Lare Croft. Bila je to zgodna dosjetka, suvremena u namjeri i popularna u izvedbi, i ako se iz dvije predstave jednog kazališta može suditi o repertoarnoj politici i nekoj generalnoj poetici, ni «Smrt trgovačkog putnika» nije daleko. Iako belgijski redatelj Luk Perceval Ostermeieru i nije generacijski blizak, u njihovom lakom prelaženju preko dramskog teksta i njegovih zakonitosti ipak ima sličnosti, a možda i sistema.

Osuvremenjivanje klasika metodom «Shakespeare u trapericama» u slučaju Schaubühne i «Smrti trgovačkog putnika», međutim, ne donosi ništa novo, ali dosta toga oduzima. Međutim, čini to na razmjerno pametan i bezbolan način, pa je inače solidno dugačak tekst stisnut na predstavu koja traje tek sat i pol. Umjesto scenografskog spektakla, pak, ova predstava nudi tek naslonjač, dvosjed i televizor, i to gotovo na samom prosceniju, jer je ostatak pozornice rezerviran za džunglu, točnije za gomilu nekog poluukrasnog bilja kroz koje se glumci probijaju. Jednostavno rješenje ima opravdanje u tekstu, jer Miller džunglu koristi kao provodni motiv u smislu latinske izreke o trnu i zvijezdama, a likovi u «Smrti trgovačkog putnika» zaista i jesu zapeli u tom trnju, i cijela drama zapravo govori o njihovom uglavnom neuspješnom koprcanju.

Nije to jedino mjesto gdje se Perceval odmiče od uobičajene predodžbe. Iako se Willyja Lomana uglavnom vidi kao malog, dobrog čovjeka iz susjedstva, ovdje ga igra izuzetno korpulentni Thomas Thieme, koji liku ne dodaje na simpatičnosti, nego prvenstveno izaziva odbojnost. Kako u obiteljskim scenama, tako i u eksplicitnim prizorima susreta s ljubavnicom, njegov je Willy neka vrsta običnog prostaka, neinteligentnog i izravnog, što je u skladu s izvornikom u kojem ga sin opisuje kao osobu za koju će drugi najprije pomisliti da je mesar. Kad ga kasnije, u završnoj sceni sprovoda, ipak katarzično proglasi gadom, to nije samo završetak jednog zaista kompliciranog odnosa između oca i sina, nego suma radnje koja želi pokazati da taj gad možda nije baš takvim postao sam od sebe.

Arthura Millera povijest pamti kao jednog od velike američke dramatičarske četvorke koja je opisivala tamnije strane zemlje hrabrih i slobodnih. Tako je i «Smrt trgovačkog putnika» opisana kao epitaf Američkom snu o uspjehu, jer umjesto brze ali ne i lake zarade, Miller pokazuje kako se u poslovnoj džungli na asfaltu mnogi i izgube, pa ne stradaju samo oni nego i još jedan američki temelj – obitelj. Luk Perceval u svojoj predstavi međutim ne opravdava ni Lomanove u cjelini, jer ih prikazuje kao istodobno hladnu i neurotičnu zajednicu koju na okupu drži tek televizijski program, i koja se svađa samo za vrijeme reklama.

No, i njegova je predstava gotovo televizijskog formata, što je možda i programirani paradoks. Kao dio repertoara ovakva «Smrt trgovačkog putnika» sigurno ima svoje mjesto i svrhu, ali je ipak pitanje zašto se zagrebački Festival svjetskog kazališta oko nje toliko potrudio. Naravno, bilo bi izvrsno kad bi i domaća kazališna konfekcija izgledala kao njemačka, ali program festivala ne bi trebala činiti – konfekcija.

Igor Ružić

Pročitajte i ...
Stojsavljević u 'Puli', o gradu i ljudima
Vladimir Stojsavljević Vaki objavio roman 'Pula'
Hrvatski P.E.N. o Drugom svjetskom ratu
Drugi svjetski rat, holokaust i književnost danas
Otkrivanje nebesa - Harry Mulisch
Objavljena knjiga 'Napulj i druga imaginarna mjesta' Nenada Ivića
Nenad Ivić: Volim razgovarati s mrtvima
Sarajevo Film Festival 2009.
Sarajevo Film Festival ponovo ugošćuje velike zvijezde
Recesiji usprkos, pokrenuta izdavačka kuća Novela

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici