Platforma maldih koreografa

23.10.2007. Print | Pošalji link

S obzirom da je plesna, a posebno suvremenoplesna situacija u Hrvatskoj takva kakva jest, hvataju se slamke spasa koje život znače, i to ne samo u onom smislu gdje je izvođaču već i sama izvedba – preživljavanje.

Koliko god to poetično zvučalo, okvir domaćeg suvremenog plesa nije «pjesma», jer se, ironično u odnosu na Vitića koji je proplesao s Bacačima sjenki, čak i statika starih zgrada urotila protiv plesa. A stare su zgrade jedino što se plesu nudi, iako ulazi u jednu od umjetnosti koja jede najmlađe meso i brzo ga probavlja.

Platforma mladih koreografa je manifestacija koju su Larisa Lipovac i Tamara Curić iz Plesnog centra Tala zamislile kao tek najvidljiviji dio širokog i ambicioznog spektra inicijativa za unapređenje plesnih pozicija u Hrvatskoj. Pored prilike za natjecanje, pobjedu i posljedična gostovanja koreografa koji tek ulaze u «posao», ako se tako može nazvati bilo što u vezi s plesom kod nas, ova smotra ujedno i prilika za presjek domaćih izvaninstitucionalnih produkcija. Posebno je tako bilo ove godine, kad je u sklopu osmog izdanja Platforme odigran niz predstava koje ocrtavaju sasvim drukčiju, pojedinačnu i autorsku sliku hrvatskog suvremenog plesa.

O specifičnostima suvremenog plesa kao izvedbene umjetnosti koja zaslužuje drukčiju vrstu institucionalne skrbi, ali pritom ne treba oca i majku, kako ironično sugerira predstavnica Ministarstva kulture, nego tek donekle izjednačene šanse, u posljednje se vrijeme počelo nešto jasnije govoriti. Čak i kad se pokuša zanemariti produkcijske i ostale navodno rubne brige, ponuđeni presjek pokazuje koliko okvir određuje autorstvo. I sama činjenica da dugogodišnji autori i izvođači, koje je ljepše zvati afirmiranima, nastupaju na skupu koji u naslovu ima mlade, govori koliko se čak i u suvremeni ples uvukla tipična geronotokratska boljka. Naravno, jer čak i ako se tako zove, Platforma je još jedna prilika za izvedbu, koje se ionako broje na prste.
S druge pak strane, jedna od posebnosti suvremenog plesa u mizernim produkcijskim okvirima je i neizbježna orijentiranost autora na same sebe u svakom segmentu nastanka i života njihovog proizvoda. Iako ples jest često zagledan u sebe kao rijetko koja umjetnost, autoreferencijalnost domaćih autora mogla bi se, bez produkcijskog objašnjenja, shvatiti gotovo kao solipsizam, da nije inozemnih primjera. Razlika, u koju stane i cijeli jaz između hrvatske i inozemne plesne scene, je samo ta što se oni na male solo komade odlučuju u pravilu nakon karijere u velikom, uspješnom i izdašno potpomognutom ansamblu.

No, barem što se kreacije tiče, hrvatski se suvremeni ples ne treba bojati. Mlade snage, okupljene u natjecateljskoj večeri Platforme, pokazale su kako je i sama inicijativa već polučila neke rezultate. Selekcija jest donekle stroža, pa je od destak prijavljenih radova u taj svojevrsni finale izabrano tek njih tri, ali onda i sama činjenice selektiranja ima veću snagu i značenje u smislu ozbiljnosti natjecanja i posljedice koja ostavlja u budućem mišljenju koreografskih aspiranata. Sonja Pregrad, Sanja Tropp i Maja Drobac nisu nova imena domaće plesne scene ali su se ovoga puta pokazale u drugom, autorskom svjetlu. Dok prva afirmira svoj unutarnji pogled na sebe i sebe u plesu, i time najdosljednije slijedi onu autoreferencijalnu liniju na granici performansa, Maja Drobac predstavu je gradila skupljanjem materijala koi su joj došli pod ruku tijekom školovanja i pokušala ih komponirati s također samoispitivačkom pozicijom. Utoliko su njezine «Vjeverice na juriš» plesački najzanimljivije, zbog suvremene dramaturške skokovitosti, koja pomalo graniči s nesmislenom raspršenošću, i tradicijskih plesova daljeg Istoka u kvalitetnoj izvedbi Darije Doždor, Ognjena Vučinića i same autorice. Žiri Platforme izabrao je ipak komad naslova «Almost» Sanje Tropp, ostvaren s međunarodnom ekipom suradnika, čija je najveća vrijednost struktura i činjenica da je mlada koreografkinja skupila hrabrosti za i u detaljima razrađenu ansambl predstavu.

Treba žaliti što su izvan konkurencija za nagradu ostale i izvrsno «Stanje br. 2» Pravdana Devlahovića, mračni «Neem» Aleksandre Janeve i «Endless Love»  Marjane Krajač, koji svi, unatoč razlikama, ulaze u autorefrencijalni sklop domaćeg plesa. No, oni više nisu mladi koreografi, što god to značilo u spomenutoj situaciji koja je «takva kava jest». Veseli pak činjenica da su inozemni selektori uputili nekoliko  primamljivih poziva kojima će se domaći koreografi, naravno, rado odazvati. Platforma mladih koreografa već je i time dokazala vlastitu svrhu, ali i potvrdila kvalitetu domaće suvremenoplesne «siročadi».

Igor Ružić

Pročitajte i ...
Platforma mladih koreografa u autoretrospektivnom izdanju
Platforma mladih koreografa 2009.
Noviteti Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade
Jedinstvo čeka toplije dane
Iza kulisa uspjeha domaćih umjetnika
Zanima li svijet hrvatsko kazalište, drama i ples?
Počinje deveta Platforma mladih koreografa
Platforma mladih koreografa – susret domaćeg i inozemnog plesa

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici