Festival novog cirkusa - nezaobilazna manifestacija

06.12.2007. Print | Pošalji link

Novi nas je cirkus s vremenom naučio da s njim ništa nije sigurno.

Kao još uvijek relativno nova forma, koja se parazitski hrani ostalim izvedbenim umjetnostima, a najviše ipak kazališnim, i to novokazališnim, on producira predstave koje se mogu svrstati i u taj navodno osebujan krug. U tom je smislu indikativna selekcija ovogodišnjeg, trećeg zagrebačkog Festivala novog cirkusa koja je, umjesto vještine artificijelno oplemenjene značenjem, uključila većinom predstave koje neće komunicirati vještinom, nego namjernim izostankom vještine, one tradicionalno cikuske ili tradicionalno kazališne.

Novi cirkus je istodobno i bijeg od spektakularnosti, i potraga za novom vrstom spektakla koji, iako ne skriva svoje mane, ipak zadovoljava primarnu ljudsku potrebu za igrom i čuđenjem. To su shvatili i novocirkuski umjetnici, pa vještinu zamjenjuju konceptom koji o vještini govori, ponekad i doslovno, kao o mediju. Francuski teoretičar novog cirkusa Jean Michel Guy u stanju je predavanje potpisati kao predstavu, u kojoj i sam glumi dok predaje o tome kako mu je žongliranje u jednom segmentu života bilo život. Istodobno on žongliranje ironično postavlja na pijedestal najveće životne mudrosti i osnovne ljudske potrebe, gotovo kao da parafrazira kako se «živjeti ne mora ali se žonglirati mora». Nužno je pritom da mu je partner u predstavi naslova «Nemojte zamijeniti žonglera za...» zaista jedan od najboljih u tom poslu, ali je ipak sporedni lik kojem treba posrednik – u ovom slučaju bitno manje sposoban s lopticama, ali zato vješt s riječima.

Da će teorija i praksa srasti, ne samo u književnosti nego i u izvedbenim umjetnostima, više nije vijest, jer i u Hrvatskoj već postoje produkcije koje taj princip produkcijski konkretiziraju. No, kad je riječ o cirkusu, takav je spoj posebno intrigantan, a upravo je u tome uspio Jean Michel Guy zajedno s Philippeom Menardom. Bitno šire isti je autor zahvatio u predstavi [Taïteul], kojom je otvoren ovogodišnji Festival novog cirkusa. Analitički je proces u njoj obrnut, pa ne traži mjesto svijeta u cirkusu, nego cirkusa u svijetu, i prepušta likovima-simbolima kao što su Akrobat, Žongler i Muzičar da svojom vještinom tumače svijet oko njih – od potrošačkih i ratnih ludila do besmislenosti medijskih provokacija. Neuroze suvremenosti u toj su se igri na rubu pokazale ponekad i snažnije od same vještine, ali predstava je i zamišljena kao spoj iskliznuća koji namjerno onemogućuju jednostranu ili jednostavnu interpretaciju.  

Kako ne bi ostalo sve tako konceptualno, pobrinula se franuska kompanija L'Estock Fish sjećnjem na nježna ishodišta novog cirkusa u jednostavnom, i na pogrešku spremnom duetu koji je samo došao ispričati priču o međusobnoj ovisnosti, nesnalaženju i nesavršenosti. Bez namjere da se natječu, pogotovo ne s navodno najznačajnijim francuskim žonglerom sadašnjice, Christielle Herrscher i Lana Paić ponudile su sebe kao likove pogrešne sapunice čiji se scenarij lomi oko njiovih savršenih nemogućnosti, ali i međusobne ovisnosti. Umjesto savršenog žongliranja i akrobatike, njihova je poruka u toploj klauneriji, čak i bez šminke, perike i crvenog nosa.

No, vrludanja i traženja novog cirkusa između režije, koncepta i vještine možda najbolje ocrtava domaći primjer Cirkusa vjetra Dubravka Lapainea i predstave naslova «Priča puno priča». Upravo fantastičan u detaljima, točnije u multimedijskim refleksijama njegovih pripovijesti, projekt je ujedno i, možda paradoksalno, jednodimenzionalan u cjelini. Iako ga šira publika prihvaća tek kao didgeridoo koncert, njegova je namjera bitno ambicioznija, čak i pretenciozna, iako produkcija gotovo nadilazi čak i inozemne, uvjetno rečeno, konkurente na ovom festivalu. Suprotnost ostatku selekcije u svemu, osim po takozvanom žongliranju zvukom, «Priča puno priča» pomaknut je i potpun autorski rad koji vanjski svijet uopće ne uzma  u obzir i u toj posvećenoj zatvorenosti dosljedan je toliko da ne zaslužuje diskvalifikaciju.

Sveukupno, iako je iz idealnog ambijenta Tvornice Jedinstvo preselio u središte grada, Festival novog cirkusa trećim je izdanjem pokazao je kako mu nije namjera uspavati se sigurnim izborom. Ako je prva godina bila eksperimentalna, a druga poslužila za afirmaciju same discipline, nakon treće postaje jasno da je Zagreb dobio još jednu nezaobilaznu kazališnu manifestaciju.

Igor Ružić

Pročitajte i ...
Festival novog cirkusa 2009.
Ženski cirkus kao glavna tema Festivala novog cirkusa
Festival novog cirkusa - peti put
Kazalište - godišnji pregled 2008.
Festival novog cirkusa 2008.
Australski Acrobat ponovno u Zagrebu - na Festivalu novog cirkusa
Cirkus između Viteza i Kralja
Počinje četvrti Festival novog cirkusa
Festival novog cirkusa posvećen mraku intime
Jesen u Zagrebu

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici