Kazalište vaše i naše mladosti - Borut Šeparović

10.12.2007. Print | Pošalji link

Iza snažnog i višeznačnog naslova novog projekta Montažstroja, koji glasi «Kazalište vaše i naše mladosti», ne krije se skrivena reklama za gazirano piće, iako je to prva i željena asocijacija.

Borut Šeparović, osnivač onoga što je zapravo nekada bilo izvedbena skupina a danas je prije njegov osobni kazališni laboratorij, preuzeo je i modificirao reklamni slogan kako bi naglasio upravo tu promjenu, ali nekoliko godina prekasno jer Montažstroj već odavno nije ona grupa atleta srca koja je, krajem osamdesetih, sirenama proročki tulila opću opasnost. Želja za «ribrendanjem» kompanije zakasnila je, između ostaloga, i zato što se ime Montažstroj koristi samo na domaćem terenu, dok se u gostima igra u dresu Performingunita.

Borut Šeparović, međutim, jest jedan od karizmatika domaćeg kazališta, i kao svaki karizmatik svjestan je privlačnosti onoga što nudi, kao i osjetljivosti strategija te ponude. Iako je od nogometnog pop kazališta prošlo već dobrih osamnaest godina, i iako su u međuvremenu nastale i neke sasvim intimističke predstave, on zapravo nikad nije odustao od stadionske kompozicije svojih kazališnih akcija. Ekskluzivnost je pritom gotovo odiozna, a što veća i raznorodnija grupa najpoželjnija ciljana publika. U tom smislu i nema velike razlike između početaka i današnjeg navodnog povratka Montažstroja, s razlikom u mogućnosti interakcije, koja se na početku svodila tek na nogometnu loptu ispucanu u gledalište.

Danas, u «Kazalištu vaše i naše mladosti», publika gore trpi, ali se nesvjesna, pritom uglavnom dosađuje, sve dok rijetkima «ne pukne film». Izigravanjem konvencija, kako u zavodljivim i neistinitim najavama, tako i preuzimanjem identiteta u e-mail igri kojom je predstava započela i prije izvedbi, oko ovog projekta stvorena je sasvim pristojna fama što je rezultiralo i prepunjenim gledalištem. No, umjesto drame ili spektakla, publika je dobila samo onoliko koliko je sama bila voljna uložiti u svoj užitak – prihvaćanjem ili odbijanjem financijske, etičke, estetičke ili političke ucjene. Kao i u «T-formanceu», prošloj Šeparovićevoj akciji u Savskoj 25, i ovdje publika instinktivnim odabirom svaki put pogriješi, odlaskom iz dvorane ili ostankom u njoj, preuzimanjem obaveze odlučivanja o sudbini sebe i drugih tijekom izvedbe, ili pasivnim prepuštanjem koje nikamo ne vodi.

Na našem, još uvijek trusnom području, mnogi koji se smatraju pametnima vole reći kako preferiraju evoluciju nad revolucijom, i upravo je to jedna od bitnih pretpostavki za moguću interpretaciju «Kazališta vaše i naše mladosti». U laboratorijskim uvjetima kazališnog prostora gledateljima je ostavljena mogućnost da se jednom, ukoliko to zaista žele, pobune protiv pravila igre. No, pobuna se pokazuje prilično kompleksnom, jer ukoliko se ne pristane na otvorene ucjene ili fini uzročno-posljedični vez uloženog i očekivanog, gledatelj ili ostaje bez svoje volje ili ostaje bez predstave.

Potpisivanjem ugovora s đavlom, u ovom slučaju Borutom Šeparovićem i njegovim inkarnacijama, ali prije toga i s bilo kojom drugom, ali bitno realnijom kompanijom, gledatelj stupa u neravnopravan odnos u kojem je demokracija, kao i većina ostalih, takozvanih boljih ljudskih osobina, uglavnom nemoguća. Čak i takvu situaciju dobrovoljni zamorci u Teatru &TD prihvaćaju sa smiješkom, iznenada uživajući u činjenici da im je jednom u kazalištu dozvoljeno telefonirati i ispuštati razne zvukove, iz sebe ili iz telefona. Na pitanje koja je cijena slobode i što od nje ostaje nakon revolucija ili evolucije, «Kazalište vaše i naše mladosti» nudi prilično ciničan odgovor.

Ako je kapitalistički globalni Imperij, na koji se ovaj projekt poziva i kojeg, unatoč očekivanjima, implicitno priziva, ništa više nego strateški raspoređena moć, onda je i kazalište njegov sasvim dostojni «in vitro» predstavnik. «Kazalište vaše i naše mladosti» pritom se nije bitno udaljilo od bilo koja konvencionalne izvedbe, samo što, zamjenom izvođača i publike, izbjegava klasična načela prepoznavanja ili katarze. Time je prepoznavanje gotovo u potpunosti onemogućeno jer je kazalište uronilo u ono ogledalo koje bi trebalo držati pred licem svijeta, a taj je svijet, ako je vjerovati uzorku ovog eksperimenta,  poprilično ravnodušan.

Ipak, ovdje nije riječ o negaciji kazališta, nego tek o kazalištu sljedećeg, interaktivnog stupnja, koje ne nudi okvir priče nego suvremenost onoga u čemu se živi sada i ovdje. Od Brechtove govedine došli smo do mobitela, pa se možda zato više ne bulji tako romantično, nego – nezainteresirano.

Igor Ružić

Pročitajte i ...
Tko je hrvatska reprezentacija, pitaju se Šeparović i Frljić
Nogometna utakmica Hrvatska : Engleska iz 2007. na daskama HNK
GODIŠNJI PREGLED: Kazalište 2009.
Generacija 91.-95. – rat u Bosni očima današnjih klinaca
'Generacija 91.-95.' - nova predstava Boruta Šeparovića
Perforacije – tjedan izvedbenih umjetnosti
I fuck on the first date - Borut Šeparović
Borut Šeparović priprema predstavu u kojoj se srce ostavlja na terenu!
I ti možeš sudjelovati u nogometnom kazalištu Montažstroja
Odjeci angažirane predstave 'Timbuktu'

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici