'Jackie' & 'Svinjac' - Ivica Buljan

05.02.2008. Print | Pošalji link

Iako o redateljskom putu Ivice Buljana, nekadašnjeg dramaturga Teatra &TD i ravnatelja Drame splitskog HNK, sve više govore slovenski mediji, njegov je utjecaj na domaće kazalište i dalje nesumnjiv.

Ne samo zbog neodustajanja od režije u domaćim kazalištima, nego i zbog suselektorskog mjesta u vrhu hijerarhije Festivala svjetskog kazališta. Nakon par mjeseci šutnje, Buljan je zagrebačku publiku u samo nekoliko dana počastio s čak dvije predstave: «Jackie» u produkciji udruge Novo kazalište i «Svinjcem» koji je ostavio u Stalnom slovenskom kazalištu u Trstu. 

Prije još nekoliko godina činilo se da je Ivici Buljanu ipak primarna mala scena, bez previše produkcijskih sredstava, kad ostaje oslonjen na imaginaciju i ludizam suradnika. No, riječ je tek o početku njegovog slijeda, u kojem danas više nema vjerojatnosti takvog tipa, ali ima sve više onih drugih, koje garantiraju uspjeh upravo onoliko koliko su i same proizvod tog uspjeha, ili potragom za uspješnim rješenjima prethodnika prevedenim u zadano mjesto i vrijeme nove izvedbe. Registar postupaka koje Buljan koristi tako se u posljednje vrijeme uglavnom ne mijenja, i ne ovisi o veličini pozornice, ali, nažalost, više uopće ne ovisi niti o predlošku. Ukratko, Buljan je najnepredvidljiviji od predvidljivih redatelja, za kojeg se uvijek zna što će iskoristiti, iako to svaki put radi drukčije.

Pokuša li se njegovu hiperprodukciju u posljednjih nekoliko godina povezati, i to samo onaj dio koji je došao do hrvatskih pozornica, zajednički nazivnik je sam Buljan i njegova potraga za provokativnim tekstovima kojima  retroavangardnim ili postdramskim, a sve više buljanovskim postupcima, otupljuje oštricu i zamućuje fokus. Posljednji put je zaista zasjao gostovanjem «Edipa u Korintu» u produkciji Drame ljubljanskog SNG-a, dok su «Kvartet» i «Kako učiniti blok» prošli s bitno manje ushita, i kod publike i kod kritike, dok recimo «Nova zemlja» iz Crne Gore uopće nije ni došla do ovdašnjih pozornica, iako je riječ o nesvakidašnjem spoju Miroslava Krleže i Ivane Sajko. 

«Jackie» i «Svinjac» pokazatelji su dvije donekle suprotstavljene struje rukopisa Ivice Buljana – monodrama Elfriede Jelinek odrađena je minimalnim sredstvima dok je jedna od tragedija i filmskih predložaka Piera Paola Pasolinija scenska freska s gomilom izvođača i režijom koja troši vrijeme. Kontroverzni autori nude iste takve tekstove, ali u oba slučaja sukobljavaju se s režijom koja im ne dopušta razvoj, a dodaje im premalo. Tako je, u «Svinjcu», gdje je čak i Spinoza osuđen na rasprodaju pameti u nekoj vrsti baptističke mise sa zborskim pjevanjem. Pasolinijeva kritika fašizma pritom ostaje prigušena roktanjem pravih svinja i pridodanim,  između ostaloga, teatrom u teatru. Zato je lakše prepoznati frustrirani postfeministički manifest Elfriede Jelinek ispod fingirane autobiografije Jackie Kennedy nego Pasolinijevu inačicu Hamleta šezdesetih, koji ne bira i ne želi birati, i poput Herzogovog «Grizzly Mana», završava život upravo zbog neizbora i odustajanja od civilizacije. Usporedbom neusporedivog, na moralnu dvojbu koju ove dvije predstave zajedno čine, naizgled sustavnije odgovara Senka Bulić kao Jackie O., koja i te kako pristaje na pravila igre: istakne grudi i stražnjicu da sakrije struk, jarkim bojama parira reflektorima, a frizurom podjednako požudnim pogledima i suprugovim ljubavnicama.

Možda je, zapravo, na kraju ona teza o smanjenim produkcijskim sredstvima koja rezultiraju čišćom i jasnijom predstavom, u ovom slučaju ipak točna. No, Buljanove režije može se čitati i kao  sociološki usmjerene, jer u stanju je napraviti i uzornu lektirnu predstavu, kao na primjer «Velikog Gatsbyja» u ZKM-u, u kojem, iako jednako velik, ansambl nije išao u digresije, eksplicitnosti ili izlaska iz reprezentativnog modela, što znači da organizacija materijala nije uvijek baš samo plod kreativne nepočešljane misli, nego i svijesti o poziciji u određenom trenutku. Zašto Pasolinija Buljan ne radi u Hrvatskoj, osim ako nije riječ o monodramskoj «Ribici»? - pravo je pitanje za hrvatski kazališni mainsteam. Ako je Buljan toliko uspješan u Sloveniji, pa dobiva najviše nagrade - jedne godine za umjetnički iskorak, a druge za najbolju predstavu u cjelini - je li problem baš samo u Buljanu? Ili u Slovencima, pa i onima iz Trsta?

Igor Ružić

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici