Sympathy for the Devil - François-Michel Pesenti

31.03.2008. Print | Pošalji link

Potraga za ikoničkom glumom na domaćim se pozornicama ne javlja previše često, i u tom smislu svi zagovornici klasičnijeg, staromodnijeg i možda razumljivijeg kazališta mogu biti zadovoljni.

Osim kod Branka Brezovca i Ivice Buljana, koji ih ponekad i uspiju dovesti na reprezentativne pozornice institucija, takvi pokušaji uglavnom ostaju zatvoreni u manjim izvedbenim prostorima, nerijetko eksperimentalne reputacije i značenja. Teatar &TD je upravo takvo kazalište, iako jest institucija svoje vrste, i zato nije nimalo čudno da je za svoj prvi zagrebački rad francuski redatelj François-Michel Pesenti  izabrao baš scenu na sceni velike &TD-ove dvorane. Pesenti je od Shakespeareovih povijesnih drama sastavio ubitačno iscrpljujući monolog imajući na umu Anu Karić kao idealnu izvođačicu koja ima iskustvo rada s Pesentiju poprilično bliskim Buljanom. Pod naslovom «Sympathy for the Devil» nastala je tako monodrama o ljudskom zlu, i možda perverznom uživanju u njemu, koju doajenka Teatra &TD, ali i hrvatskog glumišta u cjelini, ne štedeći se izvodi tijekom sat vremena teške, iritantne i nezaobilazne predstave.

Umjesto maksimalnog razigravanja, što pozadina velike pozornice Teatra &TD nudi svojom arhitekturom, od metalnih vrata do stepenica koje vode u visine rezervirane za reflektore i scenske radnike, Pesenti se odlučio za ritualiziran i ritmiziran izraz. Gesta je  svedena na nekoliko prepoznatljivih, i u slučaju Ane Karić već i pomalo manirističkih grčeva, te repetitivno kružno i pravocrtno gibanje. Uz glazbenu pratnju, ako se tako može nazvati tek jedan ton s električnih orgulja, čak ni blizina publike ovdje nije dovela do interaktivnosti, na koju intimizam izvedbenog prostora gotovo poziva.

Šekspirolozi mogu mirovati, Shakespeare je tu sasvim slučajno, kao i Rolling Stonesi od kojih je posuđen naslov. Sa zapletima njegovih kronika «Sympathy for the Devil» nema ništa, jer je redatelju i njegovoj dramaturginji Christelle Harbonn samo trebao dovoljno poticajan, i naravno, kvalitetan materijal za strukturiranje drame koja ostaje bez priče, točnije ostaje drama riječi. U takvoj inscenaciji gubi se svaka određenost lika ili fabule, i nemoguće je govoriti u uobičajenim kazališnim terminima. Uloga je ovdje samo jedna, pripada zaposjednutoj izvođačici, koja s njom radi što želi, ili što se, u dogovoru s redateljem odlučila. Je li riječ o Richardu II ili III, nekom od Henryja ili pak Macbethu, najpoznatijem iako ne i najmračnijem od Shakespeareovih antijunaka, nije previše važno. Oduzimajući kontekst, okvir izvorne priče u kojoj mržnja i želja za zlom funkcionira tek kao jedna od pokretačkih snaga komada, Pesenti je kroz Anu Karić uspio doći do one čuvene banalnosti  zla. Ona sama, i to najviše u dijelovima predstave kad ne govori, kao da implicitno postavlja isto pitanje: ne nalikuju li svi ti zločinci zaigranoj djeci, nesvjesnoj i neprijemčivoj za moralne zakone?

Namjera je, navodno, bila tematizirati ljudsku fascinaciju zlom, i posljedičnim užitkom koji samo hrabriji priznaju. Realizacija se međutim tome oduprla, i umjesto posvete Vragu pretvorila se u izrugivanje s njim, točnije njegovim takozvanim sljedbenicima. Ne crno-bijela, nego samo crna strana medalje okrenuta publici u komadu «Sympathy for the Devil» zapravo ogoljuje potrebu da se naudi drugome, ali ne dotiče pitanje ispadanja iz morala jer tekst je biran i sastavljen tako da lik, ili likove, koje Ana Karić namjerno ne diferencira, ostavlja u moralnoj ravnoteži, samo što oni biraju njezinu drugu stranu. Predstava zato fascinira količinom zloće, i zavidnim Shakespeareovim pjesničkim konstrukcijama, ali odbija ponavljanjem i spomenutom banalnošću. Ukratko, za razliku od  Shakespearea koji ipak ispituje prirodu zla, «Sympathy for the Devil» pokušava joj se diviti, ali čini to na način hladniji od očekivanog i mogućeg, pa zato ne zavodi. Stoga je cijela monodrama prije nikome upućena psovka, koja izaziva samo ako onaj koji je izgovara zaista smatra da je i tada odbojna, sramotna ili čak kažnjiva.

Igor Ružić

Pročitajte i ...
Gordana Vnuk
Marin Blažević više ne vodi Teatar &TD
Ana Karić doziva vraga u Teatru &td
Sympathy for the Devil u Teatru &td

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici