Freelander - Miljenko Jergović

14.10.2008. Print | Pošalji link

U „Freelanderu“, novom romanu Miljenka Jergovića, koji ovaj pak potpisuje kao novelu, Bosna je još uvijek andrićevska zemlja višestoljetne zle kobi i zle krvi, mjesto groteskno i nerazumljivo outsiderima, opasno i prevrtljivo.

Autor joj pristupa mitološki, kao već otrcanom „tamnom vilajetu“, čija se nesretna priča posljednjih petnaestak godina ne može racionalno objasniti niti analitički povijesno sagledati, iako je glavni lik „Freelandera“ baš srednjoškolski profesor povijesti u mirovini. Karlo Adum je udovac, usamljenik iz neke novozagrebačke mamutice, edipovski opterećen ranim sjećanjima iz djetinjstva na majku. Adum nije samo opterećen svojom majkom, nego i svime što mu padne na pamet i svakime koga sretne, uz piščevu nažalost pogrešnu pretpostavku da su samonametnuti tereti ovog starca nešto čemu bi trebalo posvetiti pažnju. Najveći dio ovog romana Jergović prikazuje Adumov unutarnji svijet u kojem se ovaj minorni starac, pod plaštem isforsirane erudicije, ujedno njegove ali i piščeve, prisjeća događaja iz novije i starije povijesti filtriranih kroz pogled malograđanštine, kukavičluka i općenitog jada. To objašnjava i uznemiravajući prikaz Bosne, autorove napuštene domovine, kojoj se Jergović vraća s frustriranim gađenjem čovjeka koji nešto toliko mrzi da mu nije dovoljno istaknuti realne mane, nego je potrebno izmisliti i mnoge nepostojeće.

Zato su mane „Freelandera“ bolno realne, a na prvom mjestu je nategnuta konstrukcija cijele priče o starčevom putovanju u Sarajevo kako bi preuzeo misteriozno nasljedstvo. Jergović Aduma šalje na put, ali između Zagreba i Sarajeva nema je dovoljno materijala za roman ceste, čak ni uz krvavi prizor prometne nesreće u kojoj nastradaju konji. U „Freelanderu“ nema ni dovoljno pamtljivih epizodista koji bi u profesorovu vožnju unijeli barem malo živosti, kad je već nema u onome tko je za volanom. Jer još gori je Karlo Adum, Jergovićeva ideja obračuna s suhoparnim prevrtljivcima djedovske generacije, koji je ništa drugo nego ljudska karikatura, ali bez trunke humora. Profesori povijesti su i inače sinonim za dosadu, iako sama povijest uopće nije takva, a Jergovićeva želja da razotkrije misaoni proces takvih ne čini Aduma ništa manje nezanimljivim, iako barem otkriva misaoni proces pisca. To se najbolje vidi kada ovaj nekom liku izabere ime opravdano zaboravljene političke ličnosti s prostora bivše Jugoslavije da bi onda mogao napomenuti kako se dotični zove isto kao, primjerice, jedan od Pavelićevih doglavnika. To se kod Jergovića vjerojatno smatra erudicijom i načitanošću, što se čita kao - nejergovićevski ali zato bitno suvremenije rečeno - isfuravanje.

Spisateljskoj aroganciji tu nije kraj. Jergović je u drugoj fazi svoje karijere, nakon što se odlučio stilizirati u velikog pisca, počeo pisati poput Ive Andrića, usput tražeći svoju veliku temu, kao što je nobelovac imao Otomansko carstvo. Očito nesposoban da shvati kako je svako povijesno razdoblje veliko na svoj način, Jergović je, potpuno predvidljivo, odlučio eksploatirati stradanje Židova tijekom Drugog svjetskog rata, vraćajući se tom razdoblju i, kroz Adumova sjećanja, u „Freelanderu“. Sve to je opisao rečenicama kakve Andrić nikada ne bi potpisao, no za koje bi Ivan Aralica, još jedan neuspješni imitator, vjerojatno ubio. Dobar urednik „Freelandera“ bi doista i pretvorio u novelu, jer zagađenu rijeku poredbi kojima Jergović preplavljuje ovaj tekst ne bi progutao „ni pas s maslom“, kako bi se reklo u Bosni. Tako Jergovićevom protagonistu događaji promiču kao „prebrzi titl na japanskom filmu“, jedna službenica je pak „neljubazna kao socijalizam“, a druga ga pozdravi „kao konobarica u Busovači pedeset i neke, nakon što je pred njega stavila ražnjiće s lukom“. Ovakvih bizarnih usporedbi „Freelander“ je prepun, a njihovo pobrojavanje uz podsmijeh jedan je od rijetkih užitaka konzumacije ovog štiva.

To što opet tematizira odnos muškarca i njegova auta, u ovom slučaju trideset godina starog Volva, ne nudi ništa novo u odnosu na „Buick Riveru“, a pištolj koji se čehovljanski pojavi na početku romana do kraja ipak ne opali. „Freelander“ je još jedan kreativni ćorak Miljenka Jergovića, koji i dalje živi u uvjerenju kako puca teškom artiljerijom. Zapravo, citirajući još jednu njegovu usporedbu, on tek „mudruje kao baba iz Vukova Tršića“.

Gordan Duhaček

Pročitajte i ...
Književnost - godišnji pregled 2008.

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici