Ruski prozor - Dragan Velikić

29.10.2008. Print | Pošalji link

Srednja Europa odnosno Mitteleuropa, kako joj tepa svaki njezin dotepenac, mitski je prostor kulture našeg kontinentna.

U njemu su stvarali mnogi umjetnici, a veliki broj od njih se posvećivao i temi srednjoeuropske duše, atmosfere i povijesti. Tim više je fascinantno da Srednja Europa zapravo kao takva nikada nije postojala, koliko god se mnogi trudili da je u svojim djelima i promišljanjima definiraju, a njezin specifičan duh najviše se sastoji od letargije koja se prezentira kao dobrohotnost, i kukavičluka u djelovanju i razmišljanju koji je pak reklamiran kao promišljenost. Srednjoeuropljani, pa bili to Poljaci, Česi, Mađari ili Hrvati, koji se ujedno pozivaju na Mediteran, ali i na Balkan kad im tako odgovara, mali su narodi i po opsegu i po dosegu, čiji se doprinos povijesti, uz nekoliko časnih izuzetaka, sastoji u tome da se nalaze između velikih sila.

Zato slavljenje tog imaginarnog područja 'između' proizvodi opravdanu dozu sumnjičavosti prema predmetu glorifikacije, a baš tu negdje, dakle između, smješten je i Rudi Stupar, glavni lik romana „Ruski prozor“ Dragana Velikića. On je mladi germanist koji napušta Beograd u drugoj polovici devedesetih, te se skiće od Budimpešte do Hamburga, u svakom gradu ne nalazeći ništa što bi ga natjeralo da u njemu zauvijek ostane. Stupar je postmoderni nomad, čovjek koji nije tek tipični stranac u stranoj zemlji, jer on je i stranac samome sebi. „Ruski prozor“ zapravo je posvećen odrastanju mladića u čovjeka, ali u konačnici i pisca, a bez obzira na jasnu fikcionalnu kvalitetu priče, u svemu tome ima i dobra doza Velikićeve emotivne autobiografije.

Ona je primjetna od samog početka romana, odnosno njegovog prvog dijela „Zapisi iz života malograđanina“, koji se na posljednjoj stranici otkrivaju kao ključan dio za cikličku konstrukcije priče. U njima Velikić ponovno piše o Puli, gradu kojem za sada niti jedan domaći pisac nije ponudio toliko književnog prostora i pažnje. Vraćajući se kroz lik invalidnog starca i njegovih sjećanja u svoj rodni grad Velikić odgađa upoznavanje čitatelja s protagonistom „Ruskog prozora“, kao da ga tek priprema za Rudija Stupara, lika kojega je podjednako teško voljeti ili mrziti. On je između svih ekstrema, ali ne kao zlatni rez, nego poput Srednje Europe u kojoj se kreće - nedefinirana fantazma ljudi koji bolje od toga ne znaju.

I tu je ključni promašaj „Ruskog prozora“, koji je domišljato konstruiran, pitko napisan, a stilski savršeno dorađen, što su vjerojatno i bili razlozi da mu se prošle godine dodijeli ugledna NIN-ova nagrada. No, bez obzira na sve formalne kvalitete Velikićevog teksta, u njegovom središtu je prazna rupa koju je pisac odlučio nazvati Rudi Stupar, čije se popunjavanje sastoji od manje ili više zanimljivih digresija, i do u sitnice razrađenih sudbina sporednih likova, a ponekad i njihovih predaka. Velikić konstantno pripovijeda o nekom drugom, jer se o njegovom glavnom liku nema previše toga za reći, bez obzira upoznaje li seks s popriličnim zakašnjenjem, radi li u mrtvačnici ili posjećuje prljave lokale na hamburškom Reeperbahnu, s time da je svaki od brojnih miljea kojima se Rudi Stupar kreće prikazan krajnje uvjerljivim detaljima. To što na samom kraju „Ruskog prozora“ Velikić Stupara pretvara u pisca, a sve napisano u njegov prvijenac opet je ostalo između, i to spisateljske narcisoidnosti koja se vodi maksimom 'ja – sve i svugdje' te dirljivog poistovjećivanja sa svojim glavnim likom.

Praznu ploču života Rudija Stupara u „Ruskom prozoru“ uvijek popunjava netko drugi, kao što je skoro pa sve značajno u vezi Srednje Europe rezultat povijesti drugih, od Nijemaca preko Rusa, pa do Amerikanaca. S druge strane, u romanu koji je posvećen srednjoeuropskoj atmosferi, koju Dragan Velikić vidi ne samo kroz evokativne opise njezinih gradova, nego i kroz unutarnje stanje likova ovog romana, nema ničeg prikladnijeg nego za glavnog od njih izabrati čovjeka bez svojstava. Što se može uzeti i kao kompliment.

Gordan Duhaček

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici