Odvažnost nade - Barack Obama

04.11.2008. Print | Pošalji link

Iza političara s naših prostora ostajali su, osim zločina i novoosnovanih država, i književno-teorijski opusi ponekad zapanjujuće opširnih razmjera.

Sabrana djela druga Tita vjerojatno ni on sam nije pročitao, dok su pak Tuđmanove knjige ponajviše zapamćene po revizionističkom umanjivanju broja jasenovačkih žrtava, što je, čudna li čuda, izbačeno u izraelskom prijevodu. «Bespuća povijesne zbiljnosti» najbolji je primjer Tuđmanove težnje da usprkos stvarnosti, a pod svaku cijenu, zvuči učeno i pametno. Američku tradiciju političara koji se preko svojih knjiga promoviraju glasačima u Hrvata je započeo danas zasluženo zaboravljeni Boris Mikšić svojim «Dečkom s Trešnjevke», a prošle godine je i Radimir Čačić objavio knjigu te vrste. O književnoj vrijednosti ovih djela govora nema, dok je politička vrijednost istih tolika da je Mikšić potpuno propao, dok Čačić nikada nije potpuno uspio.

Zato je lijepo pročitati pravi američki original knjige političara, u kojoj ovaj prezentira svoje stavove, ideje i programe, kombinirajući ih s promišljanjima u aktualnim temama, ali i anegdotama iz vlastitog života. Još ljepše je što je taj političar prvi crni kandidat za američkog predsjednika, a najljepše je što Barack Obama doista umije pisati. «Odvažnost nade» naziv je njegove druge knjige, objavljene kod nas u izdanju Profila, što je pohvalno, ali u šlampavom i nekonzistentnom prijevodu dvojice Tomislava, Balenovića i Brleka, što nije. U njihovoj verziji Obaminog teksta prva sutkinja američkog Vrhovnog suda, Sandra Day O'Connor, postaje muškarac, a spominju se i «poštanske liste», što su, naravno, "mailing liste", sintagma koju nema smisla prevoditi, osim ukoliko helikopter nazivate zrakomlatom. Također, u istoj rečenici naleti se na nepreveden Rooseveltov program društveno-ekonomske obnove «New Deal» i «Veliko društvo», što je pak program «The Great Society» Lyndona Johnsona.

Obamina knjiga podijeljena je u devet poglavlja, a u svakom od njih se ovaj senator bavi temama poput vjere, rase, obitelji ili vanjske politike, dakle onime što je u centru političke debate u SAD-u. Obama svakoj od njih pristupa analitički, što i priliči bivšem profesoru prava i diplomantu s Harvarda, navodeći različite politike i čak agresivno iskazujući razumijevanje za svaku od njih. Ono što većinom izbjegava je napisati kako se može imati razumijevanja za sve i svašta, ali na kraju se ne može efektivno djelovati s međusobno isključivih pozicija. Činjenicu da to pretjerano i ne smeta, Obama može zahvaliti temeljnom optimizmu svoje knjige, kao i naizgled usputnom pokazivanju autorovog zadivljujućeg vladanja odgovarajućim informacijama.

No, «Odvažnost nade» svoje najbolje trenutke nudi u Obaminom opisu obiteljskog života, funkcioniranju političke kampanje iznutra, kao i senatskim prepucavanjima. U svemu tome on je manje ili više iskusan insider, koji se ne ustručava samokritički otkriti kako se posao senatora sastoji od bezbroj domjenaka s donatorima, govora raznim interesnim skupinama i tek formalnom glasanju za prijedloge koji nikada neće imati dovoljnu većinu. Nakon svega toga mu i nije toliko teško naglasiti da se stvari u politici trebaju odvijati drukčije, da više pažnje mora biti posvećeno brigama malih ljudi, što Obami, naravno, uspijeva. Čak štoviše, toliko je uvjerljiv u svojoj iskrenosti da nema problema okrenuti letove privatnim avionom u svoju korist, zaključujući sa žaljenjem kako zbog toga propušta stvarne životne uvjete svojih glasača, od kojih većina nema novaca ni za let običnom linijom. Za takve stvari doista treba imati odvažnosti, ali i nade da vas se neće proglasiti totalnim licemjerom.

Gledajući je kao sredstvo političke propagande «Odvažnost nade» je vrhunski odrađen posao, čemu pridonosi i staloženi spisateljski stil Baracka Obame. U ovoj knjizi nema rečenice koja se ne može razumjeti, ali nema ni jedne koja ne ide u prilog svojem autoru. Uostalom, izbjegavajući unajmljivanje ghostwritera, što je uobičajena praksa među američkim političarima, Obama suptilno demonstrira razliku između sebe i većine svojih senatskih kolega. Ipak, ako se Obamin analitički pogled usmjeri na njega samog, jasno je da on nije mesija niti imun na svakodnevne političke smicalice. Dovoljno je krenuti od naslova, koji je, kako sam piše, uzeo iz propovjedi svojeg kontroverznog pastora Jeremiaha Wrighta, kojeg se u međuvremenu oportuno odrekao. Političar spreman amputirati gangrenozni ud na svojoj kampanji, ali i pamflet za svoj izbor isporučiti u formi uvjerljivo napisane knjige, to je 'promjena koju trebamo', kako veli Obamin glavni predizborni slogan.

Gordan Duhaček 

Pročitajte i ...
Božićni pulover - Glenn Beck
Douglas Kellner – američki liberal koji i dalje mrzi Busha
Gran Torino - Clint Eastwood
Eve Ensler: Obama je bolji od Busha, ali to nije dovoljno
Milk - Gus Van Sant

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici