Hotel Grand - Renato Baretić

09.12.2008. Print | Pošalji link

U neimenovanom dalmatinskom gradiću početkom devedesetih odigrava se zanimljiva scena.

Ukrajinska prostitutka, žrtva traffickinga držana zaključana u bordelu u kojem svakodnevno naizmjenično pleše oko šipke i biva seksualno zlostavljana, odluči konačno pobjeći. Pomoću dotrajalih plahti ona se pokušava spustiti iz svoje sobe na ulicu, ali platno puca, djevojka pada na asfalt, a polomljene kosti joj probijaju meso. Njezin dobrohotni svodnik dolazi i zaštitnički je miluje po kosi, s više nježnosti nego ikada vlastitog desetogodišnjeg sina, koji tu odurnu situaciju promatra u tajnosti.

Ime sina je Filip i on je glavni lik „Hotela Grand“, trećeg romana Renata Baretića, čiji je prvijenac jedna od najnagrađivanijih proza suvremene hrvatske književnosti. Ipak, ta scena nije groteskno najkrvavija u „Hotelu Grand“, jer ta čast pripada onoj koja opisuje seks prostitutke i svodnikovog jednookog tjelohranitelja, čije stakleno oko tijekom kopulacije ispada iz duplje te djevojci izbija sjekutiće. Baretić na tim stranicama ove uznemirujuće knjige ulazi u seksualno-socijalni teritorij negdje između de Sadea i Bukowskog, ali u „Hotelu Grand“ ništa od spomenutog i nije toliko strašno jer se autor odlučuje za temeljno licemjernu postavku pripovijedanja kroz dječje oči. Mali Filip je usput jedan od onih dječaka, redovitih u holivudskim filmovima, mudar kao Goethe i analitičan kao Pynchon, što znači da je piščev konstrukt neuvjerljiv bez obzira na svu živost njegovog opisivanja. Odlučiti se na dječju, iako ne i infantilnu perspektivu znači izuzeti se od odgovornosti za napisano, jer na raspolaganju ostaje klasični izgovor svakog roditelja – „još si premlad da bi shvatio“. Tako i Baretić drži tu rezervnu poziciju koja mu dozvoljava da se pravi društveno kritičan i pritom ostaje bezopasan baš kao desetogodišnjak.

U svjetlu toga je autorova odluka da roman koncipira kao niz poglavlja koja se objavljuju na blogu, zajedno s lažnim komentarima čitatelja, savršeno komplementarna. Nema ništa lakše i bezopasnije anonimno se na internetu društveno „angažirati“ i kroz mlaćenje prazne slame po forumima i blogovima izraziti svoj stav oslobođen tereta identifikacije, pa nije čudno što danas svaki Dudek i Regica koriste tu priliku umjesto da se, recimo, luđački hrabro zabiju autom u zgradu Sabora.  Doduše, u državi gdje većina akademika e-mail vjerojatno smatra najnovijim napadom na čistoću hrvatskog jezika, ima nešto transgresivno u Baretićevom uplitanju novih tehnologija, koje ide dotle da autor svoju e-mail adresu objavljuje na koricama knjige. No, kao što zna svatko tko je ikada zalutao na neki blog ili forum, većina postova na njima su bezumno slaganje riječi iz kojih se ponajbolje iščitava nedostatak pameti i obrazovanja prošaranim najbanalnijim općim mjestima malograđanskog stanja uma. U „Hotelu Grand“ riječ je o blogu posvećenom književnosti, pa je diskurs posjetitelja forsiran na donekle višu razinu od uobičajene, a Baretićev minuciozni osjećaj za jezik uspješno imitira tu vrste komunikacije, uključujući i neizbježnu šumu tipfelera.

Zanatska snaga ovog prozaika, vidljiva istovremeno i u dijalektalno pogođenim dijalozima, ipak nije dovoljna da izvuče priču koja se previše oslanja na stereotipe, a još manje da iskupi autorovu kreativnu hipokriziju. S druge strane, možda je pogrešno imati velika očekivanja kada je riječ o pisanju Renata Baretića, jer on je i u svojim kolumnama odličan promatrač brojnih hrvatskih mikrosvemira koji, međutim, kao da ne zna što bi s njima. Zato mu pri kraju „Hotela Grand“ i ne preostaje ništa drugo nego da spomene i samoga sebe u jednom od komentara na blogu, zaključujući kako je Renato Baretić iz „Hotel Granda“ mnogo bolji pisac od Renata Baretića iz „Osmog povjerenika“. S obzirom da se ne referira i na roman koji je objavio između ova dva, propali ljubić „Pričaj mi o njoj“, taj se meta-trenutak iz željene ironije instantno pretvara u samoljublje.

Uz napomenu kako čitanje Renata Baretića i dalje ostavlja dojam kako ovaj pisac može i bolje i snažnije, u „Hotelu Grand“ ipak je previše toga tek   dobra fora koja poništava vlastitu svrhu, a premalo – kvalitetna književnost.

Gordan Duhaček

Pročitajte i ...
Život je gluh - Filip Šovagović
Održana još jedna 'Razmjena knjiga'
Razmjena knjiga - odličan recept za zbrinjavanje neželjene literature
Grički dijalog estradno o estradizaciji
Estradni Grički dijalozi
Književnost - godišnji pregled 2007.
Renato Baretić
Kruno Lokotar

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici