Predator – Vladimir Arsenijević

16.01.2009. Print | Pošalji link

Pojavljivanje kratkog romana 'U potpalublju' 1994. godine za srpsku je književnost, ali i šire, značilo mnogo više nego što se tada moglo pretpostaviti.

Prvenac Vladimira Arsenijevića osvojio je NIN-ovu nagradu, učinivši ga najmlađim dobitnikom iste, ali je još važniji zato što je bio jedan od rijetkih romana koji se uhvatio u koštac s depresivnom beogradskom zbiljom u vrijeme režima Slobodana Miloševića. Proboj surove stvarnosti u književnost koja se zabavljala postmodernim eksperimentima uspio je istovremeno prokazati koliko je uzvišeni stav pisaca nespremnih da se pozabave čemerom oko sebe lažan, ali je i najavio ono što se danas kod nas naziva stvarnosnom prozom. Naravno, pogrešno bi bilo kriviti Arsenijevića za stilsko i tematsko siromaštvo u kojem takvi tekstovi danas većinom obitavaju, a uostalom i on je sam imao dovoljno vlastitih problema. Nakon romana 'U potpalublju' slijedilo je nekoliko knjiga, redom zanimljivih štiva,koja su ipak ukazivala kako ovaj autor ne uspijeva do kraja svoj talent pretočiti u jednako uspješnu prozu, pa se u novom stoljeću činilo da od njega neće biti ništa više od dečka koji stalno obećava, ali nikada ne isporučuje.

I onda se, nakon četrnaest godina, pojavio u Zagrebu 'Predator', u izdanju Algoritma i pod uredničkim okom Krune Lokotara, knjiga koja je, kako se čini, i Arsenijeviću i njegovim čitateljima pokazala koliko ovaj pisac može. A može puno, pa čak i da knjigu započne kao zbirku priča koja se polako, ali neumitno uvezuju u romanesknu cjelinu. Zavrzlama oko formalnog svrstavanja 'Predatora' naoko se može činiti kao pokazatelj nedostatka piščeve discipline, no Arsenijevićevu se priču, a i ideološki stav, drukčije ne bi moglo ispričati.

U 'Predatoru' pisac polazi od ideje kako je cijeli svijet doista postao globalno selo, kao što se isprva tvrdilo tek u McLuhanovoj komunikacijskoj teoriji, u kojem drhtaj leptirovih krila na Sumatri izaziva nizom događaja uragan na Floridi. Arsenijević, naravno, nije tako banalan, jer ga i dalje ne zanimaju postmodernističke igrarije, nego stvarne priče iz života ljudi, uvezanih u čovječanstvo, koje se pak dijeli na tlačitelje i potlačene. Baš kao što i jest, u 'Predatoru' su moćnici na vlasti Amerikanci, isključivo vođeni vlastitim nacionalnim interesima, dok su svi ostali, htjeli to ili ne, njihove žrtve. Arsenijevićeva kritika američke potrošačke 'infotainment' kulture, utjelovljena u liku zaboravljenog TV-voditelja Oahua Jima, nema u sebi nimalo one ljevičarske zadrtosti kakvu jednako potrošački uspješno promovira Noam Chomsky, nego je usmjerena prema svakoj površnosti, te sili koja proizlazi iz sebičnosti. Najveća ironija u svemu tome je što se Oahu Jim proslavio putopisnim emisijama, prolazeći cijeli svijet, kojeg nikada nije ni shvatio, niti ga je shvatiti želio. On je na kraju jedino htio ostvariti svoj djetinji, perverzni san da ga netko pojede.

A taj netko, u Arsenijevićevom globalnom selu, je skoro pa neprimjetan kurdski izbjeglica Nihil Musa, koji se sa svojim obilnim obrokom upoznaje, kao što je danas uobičajeno, preko Interneta. Opis hranjenja Arsenijević isporučuje u svim njegovim odbojnim, ali i fascinantnim detaljima, suočavajući nas s jezom raskomadanog ljudskog mesa kakva se u brojnim medijskim slikama rata i ubijanja odavno ne osjeća. Utoliko je 'Predator', bez obzira na nekoliko trenutaka koji se mogu činiti fantastičnim, totalno realističan roman, vjerojatno i previše za one kojima je pristojnost važnija od istine.

Nihil Musa i njegova sretna žrtva dva su glavna lika u knjizi koja se proteže od Kurdistana do Philadelphije, s nekoliko stanica u Europi, u kojoj su razasute i izbjeglice iz Bosne i s Kosova, gdje se berlinske demonstracije susreću s Kristovim svećenicima. Svi oni dio su jedne veće priče, a Arsenijević je ispisuje odgovarajuće kozmopolitskim jezikom, komibinirajući jezike naroda i narodnosti bivše SFRJ s engleskim. Arsenijević možda i pomalo humanistički naivno vjeruje u bratstvo ljudi, ili barem u njihovu međusobnu povezanost, a 'Predator' je mračna posveta toj ideji.

Gordan Duhaček

Pročitajte i ...
Marko Pogačar u zbirci pjesama 'Predmeti' spašava srednji rod od zaborava
Divlja plaža - Goran Tribuson
Vladimir Arsenijević o kanibalima u 'Predatoru'
Sandorf - agencija koja pisce iz regije zastupa u bijelom svijetu
Sandorf - prva domaća književna agencija
Vedrana Rudan predstavila svoje ukoričene kolumne
Vedrana Rudan: Dan žena u prostačkoj Hrvatskoj ništa ne znači!

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici