Cesta - Cormac McCarthy

13.02.2009. Print | Pošalji link

Za razliku od Evanđelja, u kojem se apokalipsa božanski najavljuje trubljama anđela, a rijeke se pretvaraju u krv dok se nebeska tijela raspadaju, u „Cesti“ Cormaca McCarthyja kraj svijeta je ljudski događaj.

Konkretni uzrok propasti čovječanstva nije objašnjen, jer se čini da za preživjele i nema objašnjenja za stanje u kojem postoje. Beznađe je upisano u atmosferu i geografiju, kontaminirani snijeg pokriva umiruće šume, a sivo je jedina boja dokle oko vidi, što i nije daleko, zbog magle i prašine koja otežava disanje. Hrane nema, kao ni pitke vode, a bande kanibala osim smrti donose i još jedno podsjećanje na potpuni krah ljudskosti. U tome je najteže od svega naći nadu, i jednoj svijetloj točki u sivom svijetu u kojem su noći mrkle, bez zvijezda i mjeseca na nebu, posvećen je ovaj roman. Oni su otac i sin, čija imena ne saznajemo, poput posljednjih plemenitih ljudi na mjestu gdje odavno nema ni pristojnosti. Njihova je ljubav, jer McCarthy definira kako su otac i sin bili jedan drugom cijeli svijet, univerzalna, ali ne i besmrtna, a cesta kojom s autorom idemo put je viteza koji se unaprijed bore za izgubljenu stvar.

Sedamdesetogodišnji Cormac McCarthy "Cestu“ je napisao zahvaljujući svojem malom sinu, kojeg je dobio pod stare dane, pa je roman i njemu posvećen. Također je nagrađen prestižnim nagradama, koje su izbjegavale McCarthyja dok je pisao westerne. „Cesta“, u izdanju Profila, dijeli brojne sličnosti s njegovim ranijim romanima. Priča se koncentrira na dva lika, putovanje je centralni dio zapleta, a  prisutan je i piščev etički kodeks nemilosrdnog, ali romantiziranog Divljeg zapada. Najviše od svega, ujedinjava ih McCarthyjev jezik, njegov ogoljeni izraz biblijskog proroka, koji otkriva skrivene istine ne obazirući se na točke, zareze i ostale interpunkcijske znakove. Njegove rečenice bubre poetskom ambicijom, urezujući se u vječnost, a taj stil može smetati ako nije dovoljno celestijalno izveden. Srećom, u „Cesti“ jest, jer se i savršeno uklapa u priču s toliko pretenzija.

Usamljenost svake pojedine rečenice koju ispiše McCarthy korespondira s očajnom usamljenošću dvojice glavnih likova, pritom nas svaka nova uvlači u njihov svijet. Ovaj pisac ima onu rijetku moć da stvori u ustima ukus koji opisuje na stranici, pa bio to tek okus svježe vode koju otac i sin nalaze nakon dugog puta i još dužeg posta. U „Cesti“ je sve što se događa neposredno, sada i odmah, pa i u rečenicama u kojima se s nekoliko riječi opišu dva dana. Slike kojima vrvi ostaju u sjećanju, iako autor ne ide dalje od kratkih, bremenitih razgovora oca i sina ili zagrljaja u noći.
Ljubav koja drži zajedno njima nije kruna serije uspjeha nego jedino što imaju u svijetu poslije smrti. Pisac je slavi kao temelj ljudskosti, i prikazuje kao instinkt, dakle nešto što se ima ali se ne može naučiti. Generalno uzvišeni ton McCarthy je oduvijek znao osvježiti psovkama i narodskim govorom, pa bio on i na drugom jeziku, a najljepša reakcije te vrste u „Cesti“ jest kada otac bude fatalno ranjen. Zna da mu se bliži kraj, jer i svako jutro se budi iskašljavajući krv, te počinje sočno psovati sve i svakoga tko mu padne na pamet. U romanu u kojem je život poslije smrti glavna pripovjedna odrednica takvi ispadi života daju nadu u beznadnom svijetu.

Iz toga se vidi da pisac ideološki balansira između retroaktivne osude ljudske pohlepe, pa i grijeha koji su doveli do apokalipse, i ode ljudskom duhu, te ljubavi kao njegovom fundamentu. U središtu toga je i McCarthyjeva opsesija hemingvejevskim Čovjekom s velikim početnim slovom, hrabrog pojedinca u kaotičnom vremenu, evidentna u većini njegove proze, a ovdje upisana kroz lik oca. Zato i ne čudi, iako tjera na razmišljanje o drugim mogućnostima, poluotvoreni kraj „Ceste“, koji u zadnjoj rečenici najavljuje početak novog putovanja za sina. Strogi humanist McCarthy se opet uzda u nadu i bolju budućnost za svijet bez nade i budućnosti, no ljubav na stranicama ove knjige opravdava njegovu vjeru.

Gordan Duhaček

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici