Zvijeri plišane - Zoran Krušvar

11.05.2009. Print | Pošalji link

U društvu gdje je skandal skoro pa jedini način probijanja do novinskih naslovnica, umjetnicima ne preostaje ništa drugo nego zaigrati u istom medijskom kolu sa svima ostalima.

Ili sa strane glumiti uvrijeđenost, stoički promatrajući samoizabrani put u društveni zaborav. Iako se na prvi pogled čini ponižavajućim upletanje u tabloidnu kloaku, konačni rezultat ovisi o umješnosti pojedinca, te njegovoj sposobnosti  manipulacije medijima. Zavidnu snalažljivost te vrste pokazao je diplomirani psiholog i deklarirani heteroseksualac Zoran Krušvar, reklamirajući svoj iskorak u dječju književnost, pod odličnim naslovom «Zvijeri plišane», kao roman koji klincima objašnjava transrodnost i gay roditeljstvo. Novinari su odmah priupitali, kako to već ide, Andriju Hebranga što o tome misli, a ovaj je odmah pokazao da ne misli, izjavljujući da knjigu nije pročitao, ali je svakako protiv nje.

Medijska se lavina zakotrljala, pa se nekoliko dana debatiralo, uz neizbježno spominjanje «Zvijeri plišanih» kao okidača razumnom uhu bolno kakofone i počesto, najblaže rečeno, blesave rasprave o 'prenošenju' homoseksualnosti na djecu pomoću književnosti. Time je izbjegnuto usmjeravanje pažnje na sam tekst u kojem je najmanji problem, odnosno nikakav, spominjanje kornjače koja se smatra vjevericom.

Krušvar je osnovnu narativnu liniju «Zvijeri plišanih» drsko 'posudio' od poznatog crtića «Priča o igračkama» iz 1995. godine. U njemu se mirne igračke, koje egzistiraju i u paralelnom svijetu nepoznatom ljudima, pobune protiv zločestog dječaka, koji ih kida i uništava, te ga okrutnom kaznom nauče pameti. Sažetak «Priče o igračkama» ujedno je i sažetak radnje «Zvijeri plišanih», ali potonjem zato nedostaju svi oni zabavni detalji i situacije koje su Pixarov animirani film učinile klasikom. Kod Krušvara svijet plišanaca nije do kraja promišljen niti zaokružen, dok sporadično pozivanje na izmišljene stručnjake za plišane životinje izgleda kao pokušaj punjenja rupa u pripovijedanju. Autoru također ne uspijeva ono najvažnije u literaturi za djecu: napisati višeslojnu priču koju mogu čitati i odrasli, u kojoj se iste stvari mogu gledati iz više različitih konteksta i svakom čitatelju ponuditi nešto.

Za roman koji je, po preporuci nakladnika nazvanog Knjiga u centru, namijenjen djeci starijoj od devet godina, rečenice poput one u kojoj Krušvar ismijava crtež male djevojčice, uspoređujući ga s «radovima nekih modernih slikara», zvuče neduhovito i pedagoški retrogradno. Potreban je zavidan stupanj drske ignorancije kako bi se, recimo, Kandinskog prijesno ismijavalo kao «hrpu zelenih škrabotina». Jednako je uznemirujuća i demonizacija zločestog brata i sestre, protiv kojih se plišanci pobune i čijem se konačnom mučenju čitatelj treba radovati. Osveta plišanih životinja opisana je kao apologija torture, s pozadinskim prizvukom starozavjetnog «oko za oko, zub za zub». Očito je da Krušvar želi svoje mlade čitatelje i poučiti, a ne samo zabaviti, pa kroz tekst provlači teze poput one da internet i slične kompjuterske novotarije čini djecu zlom i neodgojenom, dok su djeca-knjigoljupci staromodno plemeniti. «Zvijeri plišane» tako u biti imaju konzervativnu poruku, i slave «dobra stara vremena», dok je brutalno nasilje preporučeni način komunikacije za rješavanje nesporazuma i sukoba.

Dvije ljudske lezbijke i jedna transrodna igračka «Zvjeri plišanih» u idejnom i narativnom kaosu izgledaju nakalemljeno, a nekoherentnost pospješuju i autorove šlampave rečenice, te izostanak razmišljanja o strukturi priče, proizvoljno rascjepkane na bezbroj kratkih poglavlja. Roman završava spasom traumatiziranih plišanih igrački iz pakla podivljale heteronormativne obitelji u miroljubivu homoseksualnu zajednicu, u kojoj se oduševljeno kliče dvjema mamama, zaključujući «da smo mi jedna jako sretna gomila plišanih životinja». Prije bi se moglo reći da su shizofrena gomila, kao i sam roman, koji demonstrira da se kombiniranjem konzervativnosti i progresivnosti ne dobiva zlatna sredina centra, nego ideološka besmislica.

Ipak, treba priznati da ove recenzije uopće ne bi bilo bez prethodne medijske halabuke, jer bi Krušvarove «Zvijeri plišane», što je nažalost slučaj s cijelom domaćom dječjom literaturom, prošao potpuno nezapaženo. Sljedeći put, dakle, treba samo napisati bolju knjigu, i onda oko nje spretno konstruirati medijski skandal.

Gordan Duhaček

Pročitajte i ...
Zli plišanci u knjizi koja govori o toleranciji
Transrodne vjeverice i lezbijske igračke

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici