Dolazak - Andrej Nikolaidis

31.08.2009. Print | Pošalji link

Za kraj svojeg romana «Dolazak» crnogorski pisac mlađe generacije Andrej Nikolaidis sastavio je i odgovarajući soundtrack.

Na listi od četrnaest pjesama, koje su zamišljene kao glazbena podloga za devet poglavlja, nalaze se izvođači, od onih poznatih, poput R.E.M., Nick Cavea ili The Clash, pa do neafirmiranih švedskih indie rockera Cut City. Nikolaidis se tako još jednom definirao kao otpadnik od Njegoševe tradicije, i književne i društvene, u kojoj su gusle socio-muzička paradigma, a ne riffovi električne gitare.

Preslušavanje te playliste, naročito u noćnim satima, priziva sablasnu atmosferu, potpuno komplementarnu osjećaju koji izaziva čitanje «Dolaska». Naslov romana priziva - ni manje ni više - kraj svijeta, koji se odvija kao kombinacija biblijske apokalipse i ekoloških katastrofa iz holivudskih blockbustera, a kako autor svoju priču smješta u Ulcinj, ona sa sobom nosi i specifičan balkanski miris. Odnosno smrad. Najupečatljivija je u tome epizoda o kravi slomljenih nogu, koju Nikolaidis sažeto a dojmljivo ispisuje, kao još jednu ilustraciju poslovične krvoločnosti dragih ljudi iz susjedstva. Uostalom, sličnom scenom klanja započinje i cijeli roman, svirepim ubojstvom novobogataške obitelji Vukotić, koja je svoj status, kao i većina aktualnih moćnika, stekla ratnim profiterstvom, privatizacijskim kriminalom i silom. Otkrivanje počinitelja prepušteno je glavnom liku romana, privatnom detektivu, jer policiji ionako nitko ne vjeruje, a ona se većinom ne miješa u vlastiti posao. Sve ovo je pak tek vrh ledenog brijega mnoštva motiva, ideja i podzapleta koje Andrej Nikolaidis sa velikim uspjehom smješta u tek stotinjak stranica «Dolaska», kratkog romana čijim se najslabijim dijelom ispostavlja pravocrtna fabula.

No, kod Nikolaidisa je ta «mana» toliko već standardna, da prelazi u osobinu, s obzirom i da se njegov najpoznatiji roman «Mimesis» u smislu radnje sastoji od čovjeka koji leži i razmišlja. No, «Dolazak» je, barem nominalno, krimić, u kojem se protagonist mnogo više koncentrira na svojevrsnu metafizičku detekciju, dok praktičnu manje-više ignorira. Naravno, i ta činjenica ima svoje dublje značenje, jer autor kroz cijeli tekst ideološki inzistira na stavu da najmanje smisla na svijetu ima otkrivanje istine. Jednako simbolički pregnantno jest i ne baš suptilno ubacivanje u priču Jacquesa Lacana, koji se pojavljuje kao portret na zidu psihijatra Schultza, upozoravajući da je razum ponekad tek klimav kavez za amoralne impulse koji ljude tjeraju na djelovanje. Spomenuti psihijatar inače liječi Emmanuela, izvanbračnog, pa možda i fiktivnog sina ulcinjskog privatnog detektiva, koji se ocu redovito javlja dugim mailovima iz bečke ludnice, što je pak posveta Nikolaidisovom književnom uzoru Thomasu Bernhardu, jer i on je, potpuno opravdano i argumentirano, prezirao vlastiti dom. U tim mailovima, svojevrsnim mini-esejima, Nikolaidis svoju priču približava «Imenu ruže», jer Emmanuel ubojstvo obitelji Vukotić povezuje s parapovijesnom teorijom zavjere čiji počeci sežu do srednjovjekovnog heretika fra Dolcina. U središtu svega su njegovi spisi, dok je kod Umberta Eca na istom mjestu kao MacGuffin figurirao drugi dio Aristotelove «Poetike» posvećen komediji. I bez obzira koliko je, pa i namjerno, apsurdna premisa o tvrdokuhanom privatnom detektivu koji djeluje u Ulcinju, ona u «Dolasku» funkcionira prilično dobro, jer nas on tijekom svoje proizvoljne istrage vodi kroz sve slojeve društva, ujedinjene u moralnom rasulu.

Najveći je pak Nikolaidisov uspjeh što sa dugom listom umjetničkih utjecaja, od kojih su neki prepoznatljiviji od drugih, nikada ne zvuči kao epigon, nego sve spaja, naročito u esejističkih pasažima «Dolaska», u originalan prozni glas.
Nagovještaj apokalipse u ljudima oslobađa najmračnije tajne, te je pravi smak svijeta svaka istina koja tada izlazi na vidjelo. Andrej Nikolaidis nije mizantrop samo zato što mu ljudska glupost i licemjerje idu na živce, u što ne treba sumnjati, nego zato što ih poznaje, u dušu. Uvid koji se u «Dolasku» nudi čitateljima jest da je ona ponajviše septička jama izopačenih emocija, pa se zbog toga bezdušnost nudi kao jedini moralno ispravan izbor.

Gordan Duhaček

Pročitajte i ...
Marko Pogačar u zbirci pjesama 'Predmeti' spašava srednji rod od zaborava
'Predmeti' - nova zbirka poezije Marka Pogačara
5. Revija malih književnosti ugošćava srpske pisce
Dragan Radulović predstavio svoju 'Splav meduza'
'Splav meduza' na crnogorski način
Duševna bol Emira Kusturice košta 12.000 eura
Mladi crnogorski književnici na predstavljanju u Booksi
Nova crnogorska književnost
Kusturica protiv Nikolaidisa
Andrej Nikolaidis vs. Emir Nemanja Kusturica

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici