Putovanje u srce hrvatskog sna - Vlado Bulić

18.12.2006. Print | Pošalji link

Kad nečiji romaneskni prvijenac «progovara» na više razina, pa se tako istovremeno poigrava formom bildungsromana, polemizira s mogućnošću prepoznavanja prave stvarnosti i secira hrvatsku ratnu i poratnu

zbilju, a još k tome taj roman dolazi iz pera mladog, u drugom i drukčijem mediju afirmiranog autora, to je svakako fenomen vrijedan pažnje. Vlado Bulić pisao je već nekoliko godina kolumne na svom blogu «Pušiona» pod pseudonimom Denis Lalić, a sada je dočekao izlazak romana «Putovanje u srce hrvatskoga sna». Kako je gotovo istodobno objavljena i zbirka kolumni koju potpisuje Denis Lalić, ta je podudarnost samo još jedna epizoda u igri identitetnih previranja i posuđivanja glasova koja se iz prostora bloga pretače u prostor knjige. Naime, glavni protagonist Bulićevog romana je upravo Denis Lalić, koji je rano djetinjstvo proveo u ratom ugroženoj Dalmatinskoj zagori, školovao se u Splitu, a zatim pristigao na studij u Zagreb. Njegove seksualne sklonosti, narkofiliju te nevolje, ali i uspjehe s inicijacijom u novu menadžersku generaciju pratimo kroz osam priča, ili, kako to podnaslov romana sugerira, kroz sedam linkova na jedan blog.

Pankerski isječci iz djetinjstva u Splitu ispremiješani su sa zagrebačkom techno brijom, a lajne kokaina u noćnim klubovima izmjenjuju se s džojama u studentskim domovima. Epizode s kreiranjem velikog falusa i neprolaznom kurcoboljom mogu se razumjeti kao autorovi implicitni komentari, kojima on na određen način zaokružuje svoje simptomalno čitanje lica i naličja hrvatske tranzicijske svakodnevice. Kad prebire po nusproduktima nemoralnog kapitalističkog svijeta, bile to hostese uvijek spremne na seks, šakački obračuni poslovnih kolega, primitivno premošćivanje jezičnih barijera ili uživanje što lakih, a što teških droga, Bulić to ne čini začepljenog nosa, već kloneći se jednoznačnih stavova i ocjena. Pritom si je dodatno otežao zadatak ne slažući poglavlja, tj. priče, po kronološkom slijedu, te je na koncu dobio mozaičnu strukturu, a na sličan je način osmišljena i karakterizacija glavnog junaka Denisa Lalića. I unutar priča vlada stanovit nered, pa je čest slučaj da one započinju epilogom, što je, međutim, u tekstu uredno naznačeno. Kao što su i vizualno izdvojeni oni dijelovi teksta ispisani dalmatinskim žargonom koji spadaju u Denisovo djetinjstvo, baš kao i zapisi na blogu ili pak hitovi domaće estrade.

Ti su stihovi, često sasvim besmisleni ili krajnje stupidnih poruka, u neku ruku pokretačka snaga romana, i to ne samo u središnjoj priči u kojoj dečki ponukani Thompsonovom pjesmom voze po selima tražeći središte hrvatskoga sna, nego i u drugim pričama, u kojima na scenu stupaju Mišo Kovač, Grašo, Azra, T.B.F. ili Let 3. Katkad se čini suvišnim da Lalićevo preslušavanje, a Bulićevo navođenje domaćih pjesmuljaka bude popraćeno upućivanjem na izvore istih, no ta je opsesija uz opise brutalnog seksa, permanentnog uživanja droge i tučnjava u krupnom planu, kao neko ponavljanje neprolazne istosti, konstanta «Putovanja u srce hrvatskoga sna».

Unatoč inzistiranju na nekim općim mjestima poslovnih, međugeneracijskih, prijateljskih i muško-ženskih odnosa unutar hrvatske svakidašnje jadikovke, čemu autor možda i malo prečesto pribjegava, u romanu se u isti mah može prepoznati i fina nit izgradnje paralelnih, a ujedno i konkurentnih svjetova. Problematizacija zbilje odigrava se kroz stvaranje i rastvaranje osobnih i društvenih, privatnih i javnih, te virtualnih i narkotičkih stvarnosti. Kod Bulića se prošlo i sadašnje oblikuje na blogu i u pjesmi, pod utjecajem patrijarhata, ali i PTSP-a, preko dječjeg nasilja i mladalačkog drogiranja, kroz pubertetske ljubavi, a i u traumama odraslih parova. Ono najbolje što se može dogoditi Bulićevom djelu jest da ga se ne čita na podlozi njegovih blogerskih proznih uradaka, jer iako su oni pobrali brojne pohvale i privukli na tisuće čitatelja, «Putovanje u srce hrvatskoga sna» nudi neki drugi tip kvalitete, razotkrivajući u najtežoj proznoj formi autorov pripovjedački talent.

Ozren Biti

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici