Metastaze - Alen Bović

08.01.2007. Print | Pošalji link

Predbožićno kulturno zatišje donijelo je sa sobom kao svojevrsni eksces i razriješenje velike tajne i brojnih nedoumica vezanih uz roman »Metastaze« i identitet njegova autora.

Iz tog razloga ovaj je »roman slučaj« i pola godine nakon izlaska aktualan ne samo svojim sadržajem, nego i popratnom poviješću. Ispada da je kombinacijom skromnosti s urođenim talentom za osmišljavanje premetaljki zagrebački ginekolog Ivan Balenović nekoliko mjeseci po objavljivanju »Metastaza« uspio prikriti svoj identitet. Alen Bović je tako pobrao brojne pozitivne kritike, provocirajući pritom nagađanja tko je zapravo autor te nove senzacije u nepreglednom nizu stvarnosne proze u nas.

Neki su konstatirali da se preočito oslanja na Welshev »Trainspotting«, drugi su u »Metastazama« prepoznavali stil blizak onom dijelu Radakovićevog »Sjaja epohe« koji govori o Bad Blue Boysima, a treći su pak tako konkretan i realističan uvid u svijet droge, alkohola i nasilja bili skloni pripisati piscu koji potječe iz takvog podneblja. Solidna vremenska distanca od prvih reakcija na roman, i friško stečena informacija o tome da je riječ o novopečenom piscu, koji je inače po struci liječnik, pruža varljivu poziciju naknadne pameti, pa nam ne preostaje drugo nego se iz nje osvrnuti na knjigu, a onda i na sam rukopis Alena Bovića, alias Ive Balenovića.

Da danas knjige mogu imati sudbinu poprilično neovisnu od rukopisa, koji na koncu književna kritika ocjenjuje, na primjeru se »Metastaza« može vrlo dobro argumentirati. Nepoznat netko napiše nešto, i onda nitko od nakladnika ne pokaže za to interes. Tu uskače prva domaća agencija za posredovanje pri izdavaštvu i uskoro rukopis bude ukoričen. I to kako! Grafička oprema »Metastaza« je dojmljiva i savršeno prikladna sadržaju romana. Korice s fotkom klinaca, bilježnički dizajn knjige, prošaranost crno-bijelim autentičnim fotografijama koje pričaju svoju kvartovsku priču, te otpusno pismo umjesto klasične bilješke o piscu, sve to, od ideje do izvedbe zaslužuje pohvale. Naslov romana također je dobro pogođen, zvučan i provokativan. Tajming objavljivanja, a to je početak ljeta, kao i odluka o korištenju pseudonima knjizi su, a napose njenoj recepciji privrijedili posebnu dimenziju.

Svjedočanstvo s ruba stvarnosne proze kod nas je dobro istesano, no kako je kod „Metastaza“ riječ o četveročlanoj ekipici narkića, alkosa i kriminalaca za koju hrvatsko podneblje, pa tako i domaća proza ne posjeduje jedinstveno autorsko pravo, pogled nam može lako odvući britanska ostavština. I onda odjednom shvaćamo da ovaj roman temeljnim zbivanjem, u koje se ubraja drogiranje, tučnjave, opijanja, odnos roditelja i djece, te muškog i ženskog, kao i izborom glavnih likova koji su predstavljeni kroz izmjenične monologe i dijaloge, nije nepatvoreni prikaz zagrebačke kvartovske scene. Niti to što je autor ubrizgao u roman ulični žargon, a Filipa, Deju, Mrtvog i Kizu kao vodeće protagoniste i pripovjedače razdvojio ponešto različitim tipovima govora i iskaza, nije neki nedoživljeni doseg tematski slične domaće i strane proze. Možda je ponešto inovativna tek sposobnost likova da im svaka ili svaka druga rečenica, ako nije psovka, bude neka doskočica. Da karikiramo njihovu nabildanost humorom: od sve sile štoseva u „Metastazama“, četvrtina ih je istrošena i isfurana, četvrtina zastarjela, četvrtina promašena, a četvrtina uspješna.

To zapravo i nije loš postotak učinkovitosti ako se uzme u obzir da je čitatelj zasut i zaokupljen brutalnošću jezika, događaja, likova koja uz monokromatski prigušenu silu fotografija zrači sa stranica „Metastaza“. Izvjesno je da je u pitanju zahvalan predložak za film i kazalište, pa bi tako knjiga trebala uskoro nastaviti svoj život na platnu i na pozornici. Pošto smo dobrano ispraksirani u hrvanju s estetikom ružnog, i zato što nam nijedna strašna fikcija nije groznija od naše izvanknjiške stvarnosti, roman koji je na Sajmu knjige u Puli bio nominiran za najbolje debitantsko djelo minule godine, čini se da je možda malo previše nahvaljen. Bez razočaranja, ali i bez ushićenja, za "Metastaze" se može reći: To je nama naša borba dala!

Ozren Biti

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici