Volim sutra - Faïza Guène

16.01.2007. Print | Pošalji link

Nitko od nas ne bira mjesto svojeg rođenja, a često se događa da nam ono uvelike odredi život. Faïza Guène rođena je 1985. godine u Francuskoj u obitelji alžirskih useljenika, a ta joj je činjenica značajno usmjerila književne početke.

I danas živi u pariškom predgrađu Pantin s roditeljima, bratom i sestrom. Prije no što će joj izići prva knjiga, literarnu nadarenost iskazivala je kroz pisanje kratkih scenarija, a ujedno je snimala kratkometražne i dokumentarne filmove na temu useljeništva i života u predgrađu. 2004. godine mlada Francuskinja alžirskog porijekla pozornost javnosti privlači svojim prvim romanom «Kiffe kiffe Demain». U romanu je riječ o petnaestogodišnjoj djevojčici marokanskog porijekla Doriji i njezinom prikazu vlastitog života s nepismenom majkom na periferiji Pariza.

Osim o osobnim problemima, ocu koji je otišao od kuće i vratio se u Maroko gdje s drugom ženom očekuje rođenje priželjkivanog sina, ljubavnim jadima ili pak svojem odnosu sa socijalnim radnicama, Doria na duhovit, dječje izravan i iskren način progovara posredno i o nekim drugim, općenitijim mukama djece i mladeži dvojnog identiteta. To su druge generacije useljenika u Francusku, koje se susreću s poteškoćama pri asimilaciji i prihvaćanju domaće kulture. Ni francuska državna politika, niti mediji ne pružaju prikladan recept za uspjeh ljudima opterećenim sudbinama hibridnih subjekata. Kad se akumuliraju njihovi prigušeni glasovi otpora i subverzije, može čak doći, kao što se pokazalo sredinom prošle godine u pariškim uličnim nemirima, i do eskalacije otvorenih sukoba. No, isto tako, ti se glasovi, odnosno glas, mogu pojaviti u književnoj formi, funkcionirajući eventualno kao sofisticirana poruka s ruba, upućena onima koji žele, ali i onima koji ne žele čuti o tome kolika je diskrepancija između ideala i stvarnosti, demokratskih težnji i životnih zatvora.

O svemu tome, na jednostavan, no provokativan način, Faïza Guène pokazala se spremnom i sposobnom pisati još kao tinejdžerka, iskazujući zrelost, ali i poznavanje materije, služeći se camusevskim kratkim rečenicama, kao i ostavštinom Saida i njegovog «Orijentalizma», a izražavajući se u dnevničkoj formi. «Kiffe kiffe demain» preveden je već na više od dvadeset jezika, a prošle godine i na hrvatski. Takav naslov, kao uostalom i čitav roman, objedinjuje govorni arapski s čistim francuskim jezikom, pa prevoditeljima, ne samo hrvatskoj prevoditeljici Jeleni Rajak, podosta otežava posao. Tako je naš prijevod naslova romana, «Volim sutra», očito motiviran optimističkim prevratom naratoričine intonacije pri kraju romana, no engleski prijevod recimo glasi «Just like tomorow», što je ipak bliže nazivu originala. Uostalom, kada bi se roman naslovilo «Upravo kao sutra», to bi vrlo dobro oslikalo dječju rezigniranost stanjem stvari koja u govoru i iskazu pripovjedačice prevladava dobrim dijelom romana.

«Ja» koje govori u romanu, premda nije nedostajalo i takvih čitanja ovog djela, ne treba poistovjećivati s onim «ja» Faïze Guène. Iako dobrano opskrbljen autoričinim dogodovštinama, iskustvima i poznanstvima iz stvarnog života, prošaran u određenoj mjeri njezinim životnim uvidima i stavovima, «Volim sutra» nipošto nije autobiografski roman. I zbog kvalitete teksta, ali i zbog činjenice od koga i otkuda potječe, ovaj je roman u Francuskoj prodan u nakladi od preko sedamdeset tisuća primjeraka te je naišao na brojne pohvalne komentare i pozitivne kritike. Važne i prestižne nagrade su ga unatoč tome zaobišle, jer elitni dio francuske književnosti odbija otvoriti svoja vrata takovrsnim fenomenima i literarnim proizvodima. Takva konzervativnost i zatvorenost francuske književno-kulturne politike, koja se proteže i u 21. stoljeće, rezultira time da odlični romani bivaju vrednovani alternativnim kanalima. U Hrvatskoj stvari stoje ponešto drukčije pa oni romani počašćeni nagradama i hvalospjevima žirija posljedično zavrjeđuju i status bestselera. Slijedi pitanje: koja od ove dvije prakse ukazuje na zaostalost sredine? I mala uputa: ne postoji nužno samo jedan točan odgovor.

Ozren Biti

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici